Noćni uspon na Kozarački kamen

Tokom planinarskih akcija oko nas su uvijek dragi ljudi. Jednom rječju: prijatelji. U ovih 70 godina postojanja i rada Planinarskog društva “Klekovača” mnogi nam znani prijatelji više nisu sa nama. Oni nisu tu fizički ali su tu u bogatim uspomenama i sjećanjima. Za kraj jubilarne godine organizovali smo Noć sa prijateljima na Kozari i tako se prisjetiti svih onih koji su sad na nekoj nebeskoj planini.

U subotnje predvečerje, 16. decembra 2023. godine veliki broj prijedorskih planinara se okupio u Rajkovićima. Krenuli smo stazom uz potok Uremovac dosta hitro jer od ljetos nismo bili na noćnoj šetnji koje su uvijek posebne. S kamena na kamen, preko gazova i mostića i već smo bili na prvoj uzbrdici koja je isto tako bila brzo savladana. Veću pauzu smo napravili na livadi ispod Kamena odakle je “pucao” pogled prema Goloj planini i, kroz krošnje stabala, prema Prijedoru i Suncu u smiraju.

Sa južne strane smo krenuli prema vrhu. Prošli smo ispod rimskog puta i dohvatili se ferate koja uspinjanje čini lakšim. Tu se već osjetio lagani povjetarac ali zalazak Sunca se sad bolje vidio i mogli smo u njemu uživati u narednih 15-tak minuta. Po koji zalogaj i kapljica u dobrom društvu i sa nezaboravnim pogledom su nezaobilazni. Fotografisanje je isto rako nezaobilazno. Najstariji i najmlađi učesnik su takođe zabilježeni: Božo i Marija.

Obzirom da je Sunce zašlo a mrak dolazio valjalo je upaliti lampe i krenuti dalje. Svjetleća, vijugava kolona krenula je ispod Sokoline prema Jasiku i Bešića poljani. Valjda što je noć, grupa je bila na okupu. Bilo je tu dosta priča, šala a najviše nekakve zajedničke sreće. Nozbrdo prema Kotlovači nakon nekoliko kišnih dana je uvijek “zanimljivo”. Bio je to više bob spust ali dobro, ne mari. Sve je to dio planinarskih zgoda i nezgoda. Svjetlo sa doma je kao svjetionik u sred mora govorilo da izdržimo još malo i tu smo.

U domu vatra i domaćica Tanja sa toplim čajevima. Rančevi se otvoriše i nastupi gozba. Uz gozbu dobra i vesela atmosfera za čas nastade. Marija, Slavica i Dragana su igrale društvene igre i to vrlo žustro. Sala doma je bila kao jedna vesela košnica.

Mnogi su i poslije druženja krenuli na još jedno hodanje, hodanje prema automobilima u Rajkovićima. Neki su opet ostali na noćenju i tako upotpunili svoj vikend. Bila he to još jedna vesela noć sa prijateljima na Kozari. Svi rijatelji su bili tu.

Tekst: Marko Sarić

Fotografije: Milan Mrđa, Valentina Dešić, Zdravko Nišević, Draško Zgodić i Marko Sarić