Papuk
”Gledam Banat, Srem i Bačku s Fruške Gore. Gledam tako, a u duši lom. Tu je nekad, kažu knjige, bilo more Čekalo me pa presušilo”…..
Iz tog drevnog Panonskog mora, koje je pokrivalo i Slavoniju, kao spomen izraslo je jedno ostrvo i postalo planina. Kažu da je Papuk najljepša planina Hrvatske i teško se ne složiti s tim. U nepreglednoj ravnici Slavonije dominira sa svoja dva vrha, Papuk 953 m i Ivačka glava 913 m nadmorske visine.U gorskim šumskim predjelima Papuka smjestio se istoimeni Park prirode, koji je zbog vrijednog geološkog nasljeđa postao dijelom evropske i svjetske asocijacije geoparkova i prvim geoparkom u Hrvatskoj.
Vijekovima se preko Save mjerkaju ljepotica Kozara i njen visinski parnjak Papuk. Obe planine čudesne ljepote i prirodnog bogatstva, pažene i mažene od ljubitelja prirode i planinara.Šumovite i čudesne čuvale su velike tajne, a nekad bogami i hajduke.
Članovi PD Klekovača, najveći čuvari blaga Kozare, ovu nedjelju su se zaputili ka Papuku.Dok se sunce borilo da ugasi noć u ranim jutarnjim satima, mala četa je krenula ka Hrvatskoj.Laganom vožnjom brzo smo stigli u Požegu gdje je planirana naša prva stanica i gdje nas je dočekala naša domaćica za taj dan Anamarija Marković, tajnica HPD Sokolovac Požega. Anamarija nas veselo dočeka i počasti širokim osmijehom i pogačicama sa čvarcima, za koje moramo reći da su bile odlične, što se naravno, od jedne Slavonke i očekuje.
Nastavili smo dalje ravnicom prema Papuku koji se uzdizao pred nama, i prođosmo kroz naselje Velika gdje nam naša domaćica iznese veliki broj informacija o zabavnim sadržajima, posebno za djecu, koji se mogu naći u ovom selu. Brzo stigosmo u podnožje Papuka gdje su nas dočekale Anamarijine drugarice planinarke, ali i naš vodič i čuvar prirode, Vikingu sličan, Dario Francuz sa svojom vjernom pratiljom, bucmastim biglom, Zarom. Sa našim domaćinama smo krenuli u lagano osvajanje Ivačke glave.
U dobrom društvu, laganim korakom okruženi prekrasnim predjelima ove prelijepe planine krenusmo ka vrhu Papuka koji je je prekrio prvi ovogodišnji snijeg. Malo uzbrdo, malo nizbrdo dođosmo u podnožje Ivačke glave koja svojim poslednjim usponom neodoljivo podsjeća na naš Kozarački kamen. A sa Ivačke glave ”puče” pogled po ravnici. Na jednoj strani prekrasna Slavonija, na drugoj pogled leti čak do Mađarske, a prekoputa istoimeni najviši vrh, Papuk. Na vrhu kao i uvijek, malo fotografisanje, malo Kozaračko kolo, pa polako nazad.
Naša sljedeća planirana tačka park -šuma Jankovac. Jankovac se ugnijezdio na 475 m nadmorske visine, a u njegovom srcu vodopad Skakavac, visok 35 m. U laganoj šetnji po Jankovcu čuli smo priču o Grofu Jankoviću, po kome je dolina Jankovac dobila ime. Možda nepravedno, istorija je ovog vlastelina opisala kao čudaka i samotnjaka. Vjerovatno zbog odluke da napusti raskošni Beč i preseli se u ovu dolinugdje je izgradio lovačku kuću, napravio jezera, uredio šetališta po dolini i ispod vodopada Skakavac.
Kako sam reče Josip pl. Janković ”Kad sam se uspeo ovim stijenama, duša mi se nije mogla zasititi pogleda na dolinu… Ovo mjesto sam izabrao za svoj vidikovac u nadolazeće vjekove… ” Grof Janković je još za života podigao svoje posljednje počivalište, izgradivši grobnicu u pećini iznad gornjeg jezera, nedaleko od izvora.
Svako godišnje doba na Jankovcu priča svoju priču bojama, zvukovima, šumom vodopada, mirisima, tišinom… životom. Poučna staza izgrađena je u najljepšem dijelu Park-šume Jankovac uz planinarski dom, jankovačka jezera i slap Skakavac. Uz stazu su postavljene poučne table sa sadržajima koji objašnjavaju pojedine prirodne ili kulturno-istorijske zanimljivosti uz koje staza prolazi. Poučna staza na Jankovcu je nazvana Grofova staza iz poštovanja prema grofu Josipu pl. Jankoviću, prvom čovjeku koji je prepoznao prirodne vrijednosti te doline. Obišli smo lagano poučnu stazu koja krivuda između drveća raznih vrsta, i sve sada čarobno prekriveno snijegom. U svim tim zlatnim bojama najviše pogleda privlači božikovina, božićno drvo proljetno zelene boje kao da se brani od nadolazeće zime i čeka najradosniji hrišćanski praznik, Božić.
Opijeni šumom nađosmo put do Planinarskog doma Jankovac u samom dnu staze. Tu smo napravili pauzu za odmor i počastili se slavonskim zaštitnim znakom, pikantnim čorbancem. Oprostili smo se sa našim srdačnim domaćinima i obećali doći na njihovu veliku planinarsku manifestaciju “Papučki jaglaci”, zamišljenu kao prvi proljetni izlet planinara u Slavoniji, a oni nama obećaše uzvratiti dolaskom na naš ”Pozdrav proljeću”.
Planinarske želje velike, zimski dan kratak, brzo nam pobježe sunce i sakri se iza šume, a preuze nebo sjajni mjesec. Vrijeme je da se krene krene kući. Uz prepičavanje dogodovština put prođe brzo i uskoro se nađosmo pod našom Kozarom.
Uz planinarski pozdrav Vedro! do novih avantura.
Tekst: Tatjana Zorić
Fotografije: Milan Mrđa, Dario Francuz, Anamarija Marković, Stanka Miljuš, Mirjana Stegić, Sanja Topić, Miloš Okanović i Marko Sarić
