Grmečki marš
Grmečki marš
Još jedno druženje i akcija je iza nas.
U nedjelju ujutro, 12. 2. 2023. godine u ranim jutarnjim časovima, na poziv Zavičajnog udruženja Sanjana “Grmeč”, oko 40 planinara našeg društva je krenulo ka selu Bravsko, u podnožju Grmeča, s ciljem da učestvuje u, već tradicionalnom, 12. grmečkom maršu.
U dogovoreno vrijeme, bez kašnjenja, spremni za još jedno druženje i iskustvo, smo stigli na zborno mjesto kod kafane Dijana, gdje su nas dočekali veseli domaćini sa već velikim brojem učesnika, kako planinara tako i rekreativaca. Domaćini su održali uvodni pozdrav i uputili učesnike o samom planu penjanja uz naglašavanje da je staza ovaj put zahtjevna, a zatim smo minutom šutnje odali poštu za našeg tragično preminulog Ljubišu i njegovu ćerku Andreu.
Nakon završne pripreme za uspon i pregleda opreme, dio planinara se uputio pješke već od samog zbornog mjesta dok se jedan dio mini autobusima prevezao dalje šumskim putem kako bi sačuvali više snage za uspon.
Prateći jedni druge, a opet svako svojim tempom, krenuli smo uspon uz, snijegom prekrivene, padine Grmeča. Kako u nizinama skoro da nije ni bilo snijega ove zime, osmijesi na licima planinara su ukazivali da uživaju u idiličnom zimskom pejzažu i sniježnom prekrivaču.
Uz kratke pauze za jelo, koji gutljaj rakije (veseli dušu a grije tijelo) i druženje, smo savladavali dio po dio planiranog puta.
Kako smo se penjali na veću nadmorsku visinu tako smo nailazili na dublji snijeg i teže i ekstremnije zimske uslove. Naročito zahtjevan je bio krajnji uspon, pred sam vrh, koji je, zahvaljujući organizatorima, olakšan konopcima za penjanje.
Crni vrh i 1604 m su nas dočekali vjetrovito, ali nas to nije spriječilo da se radujemo još jednom savladanom usponu i fotografišemo za uspomenu.
Povratak u zimskim uslovima je jednako zahtjevan kao i uspon, međutim, znajući da nas čeka ukusni vojnički pasulj, kuhano vino, čaj a najviše, druženje sa planinarima iz drugih planinarskih društava, lakše smo izdržali.
Nakon ručka i dodjele zahvalnica, krenuli smo kući umorni ali sretni što smo učestvovali u još jednom pohodu koji je okupio oko 1000 učesnika i time pokazao da sve više ljudi se vraća prirodi.
Tekst: Davorka Kezija
Fotografije: Jelena Radaković, Valentina Dešić, Davorka Kezija i Sanja Topić
- Nakon vožnje ide prepakivanje pa onda hodanje.
- Pozdravna riječ domaćina i minuta šutnje za naše tregično preminule Ljubišu i Andreu …
- U koloni idemo jedan po jedan kroz borovu šumu.
- Prtinu pravimo i put gradimo.
- Kratak odmor za neke a Mrđo pretiče, tj. obilazi.
- Sunce se stidljivo javlja.
- Obasjana šuma i nebo šareno kao i naše raspoloženje.
- Ali nama su osmijesi stalno tu.
- Iz podnožja se do ovog mjesta može doći vozilima i dalje samo stazom. Nama je sad duž…
- Neko pravi prtinu a neko je utabava.
- Kratak odmor na usponu.
- Tmurno drvo i tmurno nebo.
- Susret sa dragim ljudima je ono što ovaj naš stil života još nečim čini posebnim. Nik…
- Vite jele odolijevaju vjetru.
- Založiti se mora, energije nam treba.
- Sa barjakom na vrhu.
- Kratak predah i sakupljanje kolone pri izlasku iz šume.
- Neka jela čak i pozira.
- Za našu Miru sa njenim citatom da nam brzo ozdravi.
- Idemo nizbrdo pa kući.
- Šarenimo se u bijelilu.
- "Anđeli" se igraju. Dijete je uvijek dijete.
