Martinje u Kutjevu

Početak novembra rado isčekujemo jednu hedinističku planinarsku akciju. To je spoj planinarenja slavonskim brežuljcima sa dobrim druženjem, kapljicama dobrog vina i što je najvažnije spoj nas sviju sa dobrom zabavom. Radi se o krštenju vina, tj. o Martinju u Kutjevu. Radosno smo ga čekali nakon dvije godine pauze.

Po običaju krenuli smo rano u jutro u nedelju, 6. novembra put Kutjeva. U tom idiličnom slavonskom gradiću podno planine Papuk domaćini su nas dočekali sa uobičajenim doručkom: slanina, kobasica, čvarci i šnjite masti. Savršen unos energije za uspone koji su uslijedili a dobra podloga za mlado vino.

Krenuli smo uz brdo. Uslijedili su nepregledni vinogradi sa tako lijepo poravnanim čokotima. Pejzaž upotpunjuju i daju mu jednu vedriju i prepoznatljivu notu. Svaki vinograd prate i vinski podrumi. Vinari su nesebično iznjeli mnoge sorta vina na degustaciju. Posebno su ponosni na svoju, na daleko poznatu, graševinu. Ta vinska stanica je prilika, pored degustacije, za susret sa planinarima i ostalim posjetiocima, uživanje u pogledu i lijepoj atmosferi. Nekad je teško krenuti i odvojiti se od toga svega ali ipak nas čekaju nove staze ali i još vinograda. Usponi su bili pred nama. Priroda oko nas je bila živopisna, sva u punom spektru boja koju jesen daje. Vremenske prilike su nam bile naklonjene pa je bilo savršeno vrijeme za planinarenje: ni toplo ni hladno.

Vodička služba je na visini zadatka bila kako na visini na kojoj smo se nalazili a tako i na visini svoje ljubaznosti i profesionalizma. Pazili su da niko ne skrene sa staze, da niko ne zaostane i da svi stignemo gdje smo naumili. Budno su nas pratili pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja za svaki slučaj da nam nešto odozgo ne bi palo na pamet ili da nogu ne bismo stavili negdje gdje ne treba.

Vodiči su se na jednom mjestu razdvojili. Jedni su poveli planinare lakšom stazom prema planinarskoj kući “Mláka” a drugi prema vrhu Rogin kamen. Na Mláki su planinari odmarali u i oko kuće uz vatru, po koju deliciju koja se pekla na vatri i uz tople napitke.

Izlazak na Rogin kamen nije nudio očekivani dobar pogled na okolinu zbog oblaka koji je “poklopio” okolinu. Uspeli smo se na novu drvenu osmatračnicu da odatle pokušamo šta vidjeti ali avaj. No to nas nije spriječilo da se dobro zabavimo sa veselom družinom, vodičem Francuzom i da zasladimo slasticama Anamarije koja je tajnica društva iz Požege.

Krenuli smo nazad prema Kutjevu i usput susrećući drage ljude. Svi smo se poželjeli jedni drugih jer nas nije bilo zajedno dvije godine. U prilasku gradiću čula se muzika sa prepoznatljivim slavonskom melodijom taburica. Na trgu je vinski biskup krstio vino a sveopšte veselje je izmamilo da svi učestvuju u pjesmi i kolcetu. Tu smo sreli našeg Branislava Galića sa Pala kojeg smo zadnji put vidjeli, gotovo na istom mjestu prije korone.

Obično ovu akciju završavamo kod našeg Vinka Krsnika i njegovih roditelja u njihovom vinskom podrumu. Dan ranije je tu bila velika fešta ali smo mi sa sobom poveli muziku iz Prijedora, Dragu Motla sa harmonikom. Vinko nas je poslužio mezom i vinom a svi jedni druge pjesmom.

Iz Kutjeva smo krenuli sa dosta pređenih kilometara u nogama, mnogim obiđenim vinogradima i sa po kojom flašom ili kanisterom vina. Rado ćemo se vratiti na ovo jedinstveno planinarenje koje bude opušteno puno dobrog užitka.

Tekst: M. Sarić

Fotografije: D Vujičić, M. Dolić, M. Mrđa, M. Stegić, J. i R. Novaković, D. Kezija, V. Dešić, A. Marković i M. Sarić