Rudarska transverzala

Svakog prvog vikenda u decembru planinari u Prijedoru obilježavaju Dan rudara tako što obilaze Rudarsku transverzalu koju organizuje Planinarsko-skijaško društvo “Ljubijski rudar” Prijedor. Ove godine je to po 17. put. Njome se pohode mnogi značajni lokaliteti iz bogate istorije rudarenja našeg kraja.

Subotnje jutro, 3. decembra 2022. godine, iako kišno okupilo je 70-tak planinara koji se nisu kolebali kao ni rudari koji se nikad ne kolebaju kada rade posao. Naš autobus je stao u Starom Majdanu, varošici u blizini Sanskog Mosta. Predsjednik PSD “Ljubijski rudar” Božo Grbić nas je upoznao o istoriji rudarenja na našim prostorima počev od ilira, rimljana, pa preko srednjeg vijeka do današnjih dana. Na našim prostorima bilo je 35 majdana (turska riječ za kop). Posljednji koji je radio do 1910. godine nalazio upravo u Starom Majdanu. Tada je ovo mjesto bilo veće čak i od Prijedora. Pored kopova tu su se nalazile i male topionuce željeza jer im je pored rude u blizini bilo dovoljno vode i drveta neophodnih za tehnološki proces.

Odvojili smo se od Majdanskih planina i krenuli prema Ljubiji. Išli smo prema Staroj Rijeci. Tu smo se susreli sa rudarenjem u savremenom dobu. Naime, na lokalitetu površinskog kopa Ciganuša-Škorac započinje u narednom periodu eksploatacija željezne rude. Zamjenik rukovodiocovog kopa, Ivan Predojević, nam je objasnio kako su tekli i kako teku pripremni radovi za početak eksploatacije. Posebnu pažnju nam je privukla velika rudarska mašina. Taj bager je toliko velik i nama neobičan da smo svi na njemu napravili fotografiju.

Dalje smo nastavili preko Retka pa se spustili u Ljubiju, personifikaciju rudarstva u Evropi. Za neke učesnike transverzale ovo je prvi put da su u ovom živopisnom mjestu. Posebno iznenađenje im je bila informacija da je ovdje svojevremeno igrao čuveni Bobi Fišer i da je pjevao najpoznatiji tenor Lučano Pavaroti. Značaj Ljubije se vidi po mnogo čemu koliko je bila ispred svog vremena. Sada su to samo, nažalost, samo lijepe uspomene i oronule fasade.

Svaki planinarski skup se završava zajedničkim ručkom koji je organizovan u Centralnoj radionici u Prijedoru. Grasulj nikad ne može da omane a za to se potrudila Milanka.

Da sa puta ne skrenemo brinuo se Davorin Šikman, inače alfa i omega rudničke zaštite na radu. Transverzalu su pored planinara Ljubijskog rudara i klekovače obišli i planinari PD “Gora” iz Banja Luke i PD “Trešnjice” iz Gradiške. Nakon lijepo provedenog dana i pređenih 14 km i naučenog o svojoj okolini pozdravili smo se do sljedećeg susreta uz rudarski pozdrav: Sretno!

Tekst: M. Sarić

Fotografije: S. Miljuš, D. Radinović, V. Elenkov, B. Derkuća Bevandić, D. Šikman, R. Novaković i M. Sarić