In memoriam

U petak, 22. aprila 2022. godine napustio nas je Mihajlo Šurlan – Mišo.

Gimnazijski profesor, fotograf, motociklista, planinar a prije svega veliki čovjek. Život ga nije mazio ali je uvijek bio vedrog duha i nasmijanog lica donoseći “Sunce poslije kiše”. Svaka njegova šala je bila duboka, stigne te kasnije i dugo drži, toliko dugo da je davala podstrek životu kada se činilo da izlaza nema. Mišina neposrednost je mamila okolinu, mamila nas sve da budemo blizu njega ali opet sa velikim poštovanjem i sigurno nečim novim što ćemo naučiti na samo njegov “pitak” način.

Mnoge je uveo u planinarstvo. Imao je taj poseban dar da ti neopaženo uđe pod kožu svojim duhovitim i blagim pristupom i tako te privoli na nešto od čega si imao nerealan strah. Samo je on to tako znao. Nije to bilo samo puko planinarenje: društveno korisna akcija, čas života i beskrajan smijeh i zabava. Mnoge generacije gimnazijalaca mogu mu zahvaliti na svom prvom usponu na najviši vrh ove zemlje – Maglić. Za Mišu je to bila kao ekskurzija, posebna kao što je i sam bio a za nas novo pomjeranje granica neophodno za život koji slijedi.

Mišo, Mikajlo, Šuki… bio je dugogodišnji aktivni planinar. Bio je predsjednik Planinarskog društva “Klekovača”, sekretar i u dva mandata član nadzornog odbora. Posebno se istakao u prvoj poslijeratnoj obnovi planinarskog doma na Kotlovači. To je bila njegova druga kuća koju je zavolio još od svojih gimnazijskih dana i dolazio joj često.

Na vječni počinak našeg druga ćemo ispratiti u utorak u 13 časova na gradskom groblju “Pašinac”.

Ovo nije zbogom nego doviđenja do sljedećeg zajedničkog uspona.

Počivaj u miru dobri čovječe!