Durmitor 2021

Najbolje vrijeme za posjetu Durmitoru je vjerovatno rana jesen, ali ni sredina ljeta nije loša. Ako imate dobru prognozu. Mi je nismo imali, ali smo na kraju ipak sjajno prošli.
Manja grupa planinara Klekovače je izvela oglednu turu po stazama Durmitora i pri tome obišla veliki broj staza i vrhova. Dolazak panoramskim putem Durmitorskog prstena je bila sjajna uvertira za ono što nas očekuje na planinarenju. Impresivna panoramska ruta duga 76 km koja obilazi Durmitor, ali i Park prirode Piva je zaista vrijedna posjete. Čak i ako ne planinarite i ne bavite se nekim drugim outdoor aktivnostima, vozeći se ovom cestom uživaćete u prekrasnim vidicima.
Prvi dan je bio rezervisan za najduži uspon na vrh Durmitora, Bobotov kuk (2523), sjevernom stranom sa Crnog jezera (1416 m), preko Korita (1900 m), Ledene pećine (2160 m), Valovitog dola (2027 m) i Škrčkog pogleda (2420 m). Povratak je bio takođe prema sjeveru ali ovaj put preko doline i katuna Lokvice (1693 m), sa druge strane Čvorovog bogaza (2152 m). Staza je to koja je izuzetno duga i zahtjevna, ali omogućava da se uživa u nekim od najljepših pejzaža Durmitora. Vrh koji nosi ime po plemenu Bobota se ranije zvao Ćirina pećina, ali pošto je bilo nelogično da bilo koji planinski vrh nosi ime „pećina“, kasnije je nazvan sadašnjim imenom. Zajedno sa Bezimenim Vrhom (2487 m) i Đevojkom (2440 m) čini Sou Nebesku, najveću stijenu Durmitora.
Drugi dan je bio rezervisan za srce Durmitora, odnosno masiv Međeda (2287 m). Masiv koji se proteže u pravcu sjever-jug se nalazi u centralnom dijelu planine, razdvajajući dolinu Lokvice od doline Velike Kalice. Svoje ime je dobio po tome što dvije stijene na njegovoj sjevernoj strani, iznad Crnog jezera, liče ne medvjede koji se propinju. Takođe, sjeni Međeda i odrazu njegovih četinara svoje ime duguje i Crno jezero. Uspon smo počeli preko Inđinih dolova (1750 m), dijelom puta kojim smo se juče vratili na Crno jezero. Uz par kapi kiše po vrlo klizavom, strmom i stjenovitom terenu dolazimo na greben pod Malim Međedom (2223 m). Dalje se nastavlja izuzetno atraktivna grebenska tura prema Sjevernom Vrhu (2287 m) i Južnom Vrhu (2285 m). Jedna od sigurno najljepših i najatraktivnijih staza na Durmitoru, sa koje se sve vrijeme pruža pogled na gotovo sve vrhove planine. Kao na dlanu vidimo Crno jezero ispod nas, lijevo dolina Velike Kalice sa sjevernim stijenama Šljemena i Savinog Kuka, a desno dolina Lokvice iza koje se redom uzdižu Čvorov Bogaz i Sagorele Ploče, a iza njih Minin Bogaz, Bobotov Kuk, Bezimeni Vrh i Rbatina. Prema jugu iznad ledničke doline Suvo lice se uzdižu Zupci i Bandijerna. Silazimo na suprotnu stranu masiva, na prevoj između Velikog Međeda i Terzinog Bogaza (2303 m) i spuštamo se u dolinu Velike Kalice, dolaskom do alpinističkog skloništa AOB-a (Alpinistički Odsek Beograd) u podnožju jedinog glečera na Durmitoru, Debelog Nameta. Spustom kroz dolinu Velike Kalice, prelaskom preko nekoliko snježnika pravimo krug i dolazimo na početnu tačku.
Treći dan našeg intenzivnog planinarenja obilazimo drugu stranu planine, odnosno s juga penjemo na Prutaš (2393 m), poseban po svojim vertikalnim sedimentnim prutovima i obilazimo dolinu Škrčkih jezera. Iz Dobrog dola, odnosno izvora Šarban (1700 m), sa Durmitorskog prstena polazi staza prema Škrčkom ždrijelu (2114 m), odakle dalje vodi prema Prutašu. To je najviši vrh južnog Durmitora, ali takođe površinom i zapreminom najveći i najprostraniji vrh planine. Istočna strana je najimpresivnija, jer je vertikalno odsječena i sazdana od oštrih sedimentnih slojeva koji se pod uglom od 90 stepeni spuštaju do sipara u podnožju. Sa njegovog vrha se pruža savršen pogled na Južnu stijenu Soe Nebeske sa svojim odsječenim liticama i ogromnim siparom u podnožju. A između se nalazi najljepša Durmitorska dolina, dolina Škrke sa Velikim (1686 m) i Malim Škrčkim jezerom (1711 m). Spust prema dolini sa sjeverne strane Prutaša je vrlo strm i nije za neiskusne. U dolini se nalazi planinarski dom Škrka (1723 m), koji nam je pružio utočište pred ljetnim pljuskom. Na žalost, iako na odličnom mjestu, dom je u lošem stanju, izložen propadanju i vremenskim uticajama. Za povratak smo izabrali manje strmu stazu prema Škrčkom ždrijelu, sa koje uživamo u pogledima prema Bobotovom Kuku i drugim vrhovima Soe Nebeske, kao i sedimentnim slojevima Šaranih Pasova (2248 m) koji su ravno ispred nas.
Nakon tri dana cjelodnevnog planinarenja, četvrti dan za odmor biramo obilazak Kanjona Mrtvice sa jedva 16-ak kilometara hodanja.
Poslije kanjona Tare, najdublji kanjon Crne Gore, sa liticama koje su ponegdje više i od 1000 m. Pored savršeno čiste i hladne vode, u kanjonu nailazimo na mnogobrojne atrakcije. Bijeli Nerini, odnosno bukovi gdje se rijeka račva na dva rukavca, zatim Kapija želja gdje Vila sa Maganika ispunjava želje. U zadnjem dijelu kanjona dolazimo do Mrtvičkih greda ili tzv. Solitera, gdje je u stjenovitu liticu potpuno usječena staza dovoljno široka i visoka da ljudi mogu nesmetano prolaziti. Poznata kao Danilov put, po generalu Danilu Jaukoviću, koji je sa narodom ovog kraja i uz pomoć JNA 1973. godine uklesao ovaj put i tako otvorio izlaz u svijet mještanima sela Velje Duboko, koji su bili zarobljenici ovog kraja sve do niskog vodostaja rijeke.
Tekst: D. Zgodić (korišteni podaci iz knjige Durmitor – Vlado Vujisić)
Fotografije: N. Milošević, R. Derkuća, M. Bogdanović, T. Timarac, D. Zgodić.

Generated by Facebook Photo Fetcher 2