Vlašić – Paljenik i Vlaška gromila
Pretposljednje subote jula mjeseca ljeta 2021. godine, članovi i prijatelji Planinarskog društva „Klekovača“ Prijedor pohodili su obronke i vrhove planine Vlašić. Nakon putovanja kroz Banju Luku, kratke stanke u opštini Kneževu i putovanja kroz kanjon rijeke Ugar, učesnici uspona stigli su u ski-centar Babanovac na Vlašiću. Vozila su zaustavili na parking prostoru novosagrađenog Planinarskog doma „Grof Erik Brandis“. Pošto su se okrijepili toplim napicima, zaštitili protiv sunca i stegli cipele, uputili su se ka prvom cilju uspuna – Planinarskom domu „Jusuf Pečenković“ na Devečanima (1763 m nv).
Na ovoj dionici, iskusni i manje iskusni planinari prošli su prvi uspon sa kojeg je pogled padao na opštinu Turube te tu napravili prve fotografije. Idući dalje, susreli su se sa novim biljnim vrstama i glasnim cvrčcima, a neki od njih i sa prvim sumnjama i pitanjima: „Kako će nastaviti uspon?“, „Da li će imati dovoljno volje i fizičke snage da u pohodu ne odustanu?“. Ipak, sunce još uvijek nije bilo stiglo u zenit, a pregledni obronci Vlašića prekriveni niskim rastinjem i kamenjem su djelovali bajkovito i umurujuće te ih podsticali da nastave. Dolaskom do doma, susreli su se sa čobanom, njegovim stadom ovaca i psima koji su se obradovali milovanju pojedinih planinara. Ovdje su se planinari rasporedili po klupama na terasi doma, a neki su izabrali da se ispruže i odmore na „Vlašićkom travnjaku“ – u društvu psa čuvara. Odavde su nastavili stazom do vrha Paljenik (1943m nv), na putu do kojeg su se pozdravili sa jednom starijom mještankom, fotografisali njeno blago na ispaši i u daljini primjetili jednu mulu.
Nakon zahtjevnog puta, napravili su pauzu kako bi fotografijama zabilježili veličanstveni krajolik, užinali i napravili zajedničke fotografije. Najnoviji članovi društva, kao i gosti koji su popeli svoj najviši vrh prošli su kroz neobičan obred „krštenja“. Uz dobro raspoloženje i šalu, ekspedicija je krenula dalje, duž najzahtjevnijeg dijela staze.
Iako fizički nije bio najteži, psihčki procesi su ovim dijelom puta pohodnicima zadavali najteži zadatak. Želja da vide više i da isprate grupu do samog kraja – s jedne strane i umor, kao i temperatura koji su postajali veći – s druge strane, bili su razlozi unutrašnje borbe. Ipak, uz međusobnu pomoć, bodrenje, podržavanje i usputno osvježavanje – u travi ubranim borovnicama, osvojen je još jedan vlašićki vrh Vlaška gromila (1919m nv). Pojedinačne i zajednička fotografija ponovo su napravljene, za uspomenu i podsjetnik da i kada nam se čini da nemamo ni snage, ni volje – niti da nastavimo naprijed, niti krenemo nazad – u nama postoji sposobnost da prevazilazimo vlastite granice. Imajući ovo na umu, planinari su zadovoljno krenuli niz vlašićke visine – trasom kojom su se smjenjivali sad već utabana staza, prohodni put i pokošena polja. Više nije bilo zadatog tempa, neizvjesnosti kuda i koliko se još pješači, ali niti ometajuće sumnje, već samo ugodni razgovori i uživanje u očaravajućim prizorima.
Odmorivši na početnoj stanici, povezani zajedničkim iskustvom i ispunjeni utiscima, koje su među sobom podijelili planianri su sa pjesom krenuli put Prijedora.
Tekst: Jovana Mejakić
Fotografije: Radivoje Petković, Miloš Ešan, Marko Sarić, Sanja Topić, Verica Petrić i Jovana Mejakić
