Marš za Dan Grada
Grad Prijedorje svakog maja u znaku su proslave Dana Grada u spomen na prvo oslobođenje od okupatora u II svjetskom ratu, 16. maja 1942. godine. Dan Grada se obilježava nizom kulturnih, zabavnih i sportskih svečanosti. Jedna od njih je planinarski Marš od Maslin baira do Kotlovače u organizaciji Planinarskog društva “Klekovača”. Staza ovog pohoda je dio nekadašnje “Transverzale Kozare” koja se, između ostalog, obilazala za Dan oslobođenja.
Nedjeljno jutro 16. maja 2021. godine je okupilo veliki broj planinara željnih hodanja i druženja nakon višemjesečne sprječenosti da to rade svi zajedno. Prije polaska ispred sportske dvorane “Mladost” planinarima se obratio gradonačelnik Prijedora Dalibor Pavlović koji im se zahvalio na odzivu i posebnom načinu obilježavanja Dana Grada. Grad je, kao i svake godine, tako i ove bio pokrovitelj ovog Marša.
Na polaznoj tački Marša u Malom Palančištu je bila zadnja stanica vožnje busom i krajnje vrijeme za hodanje. Krenuli smo prema vrhu – Maslin bair (691m) vijugavim putem uz prva zagrijavanja i skidanja suvišne odjeće. Na vrhu smo napravili kraći odmor uz nezaobilazno fotografisanje i penjanje na osmatračnicu. Dalje je je hod vodio kroz predjele posječene šume koji za nas nisu ni malo prijatni.
Lagani hod nas je ipak izveo iz ovog nazovi krajolika i doveo u šume guste bjelogorice gdje se lakše disalo. Napravili smo kraću pauzu kod Mitrovića i na Džamištu kod lovačke kuće koju je sagradio Draško Kolundžija sa svojim lovcima i uz zrake sunca koje su se stidljivo probijale nastavili smo dalje. Te stidljive zrake sunca su i čar planinarstva jer smo među malobrojnim koji su ih osjetili a vremenske prognoze nisu dale ni naslutiti da će se to desiti a niti pogledi iz doline prema planini.
Kočeći zadnjim nogama a neko i prednjim u koloni jedan po jedan spustili smo se do doma gdje nas je čekao ručak.
Tako smo, još jednom, obilježili Dan našeg Prijedora kretajući se Kozarom kao i oni koji su se tu žrtvovali za slobodu u II svjetskom ratu.
Tekst: Marko Sarić
Fotografije: Sanja Topić, Radenko Derkuća i Zdravko Nišević