Bjelašnica & Treskavica 2020
Planinarske akcije, posebno one višednevne se obično pomno planiraju da bi sve proteklo u redu. Ali uvijek je moguće izmijeniti neke detalje. No, vrlo rijetko se desi da umjesto jedne planine odemo na drugu. Ovaj put smo to uradili. Neka nam opravdanje bude to što je akcija održana dvije sedmice nakon planiranog termina, zbog lošeg vremena. A imali smo i drugi, jako dobar razlog za izbor druge planine.
Već četvrtu godinu se održava memorijalni uspon na Bjelašnicu posvećen prerano preminulom planinaru Dragom Novakoviću, koji je nastradao na ovoj planini. Uspon na planinu je najbolji i najprimjereniji način da našem planinarskom prijatelju odamo počast.
Tako da je odluka pala da umjesto na Trebević, prvog dana akcije posjetimo Bjelašnicu. I nismo se pokajali. Sreli smo mnogo poznatih i dragih lica. I uživali u prekrasnom danu na planini. Iako je Bjelašnica poznata po jakom i najčešće olujnom vjetru na svom vrhu, ovaj put je bila potpuno pitoma i dopustila nam da uživamo u pogledu na sve okolne planine, ali i one udaljenije, kao što su Durmitor, Maglić, Vitorog i sl.
Prvi dan je i po prvobitnom planu bio rezervisan za laganiju turu, pa iako smo umjesto Trebevića popeli Bjelašnicu, tog dijela plana smo se pridržavali. Već nakon nekoliko sati smo bili u podnožju i nakon obilnog ručka u Istočnom Sarajevu krećemo put Treskavice. Za pronalazak dobre hrane je zadužen naš dragi prijatelj Igor, koji nam je ovaj put gastronomski i planinarski vodič.
Uživamo u noćnom maršu do Planinarskog doma „Radovan Bjelica“, uz pun mjesec i pomalo pretrpane trbuhe. Domaćini su tu od petka tako da je dom ugodno zagrijan i uživamo u večernjem druženju uz poneko piće i još malo hrane. Neko bi rekao da je to previše, ali staro planinarsko pravilo kaže da veče prije uspona treba jesti mnogo i kvalitetno, a mi se toga i pridržavamo.
Juče nam se pridružilo još nekoliko planinara. Neki su imali plan uspona na Treskavicu, a neki su čuvši da tamo idemo na brzinu odlučili da nam se pridruže. Srećom, poznajemo dosta planinara, pa ni oprema nije bila problem. Ranim jutrom naša mala grupa od petnaestak planinara kreće na uspon prema najvišem vrhu Treskavice, Đokinom tornju, odnosno Maloj Ćabi (2086 m). Igor i Srđan i danas kao i juče na put kreću na turno skijama, dok mi ostali vjerujemo svojim cipelama.
Prelazimo potpuno zaleđeno Veliko jezero (1550 m). Treskavica je poznata po svojim jezerima i velikom broju izvora, kojih kako neki kažu ima 365. Na žalost poznata je i po velikom broju mina iz proteklog rata. Tako da je neophodno strogo se držati obilježenih planinarskih staza koje su sigurne.
I dok polako napredujemo kroz snijeg ponegdje dubok i do koljena, pred nama se uzdižu strme i stjenovite padine koje valja savladati. Pošto zaključujemo da su uslovi za uspon idealni, zbog kvaliteta snijega i leda, kao i zbog količina snijega nedovoljnih za potencijalne lavine, biramo uspon takozvanim „Omladinskim smjerom“.
Uz upotrebu dereza i cepina sigurno dolazimo do vrha padine i nakon još nekoliko minuta pred nama je i vrh planine, Đokin toranj. Poslije kratkog odmora i nezaobilaznog fotografisanja, krećemo kružnom stazom nazad. Naši skijaši odlučuju da se vrate padinom kojom smo se upravo popeli. Kasnije su nam priznali da je to bio prilično hrabar potez.
Nakon gotovo 9 sati hoda, stižemo do doma gdje nas domaćini dočekuju odličnim grahom i hladnim pivom. I to je dovoljno da se okrijepimo za još sat vremena hoda koliko nam treba do našeg prevoza.
Fotografije će još bolje ispričati ovu našu priču.
A posebnu pažnju obratite na one koje vam se učine najboljima. One su sigurno dijelo našeg Vladimira. Njegov rad možete vidjeti i podržati na: https://www.instagram.com/svjetlopis ili https://www.facebook.com/svjetlopis/
Pridružite nam se na nekoj od narednih akcija!
Tekst: D. Zgodić
Fotografije: R. Derkuća, B. Derkuća Bevandić, N. Milošević, L. Ivanković, I. Milošev, V. Tadić i D. Zgodić
- Kolona kreće iz Babinog Dola prema vrhu Bjelašnice.
- Nekada se držimo reda u koloni.
- A nekada i ne baš.
- U pozadini vidimo masiv Visočice.
- Ent
- Snijeg i led.
- Na planini je važno biti vidljiv.
- Vrh Bjelašnica (2067 m). Ili Opservatorija, po prvom takvom objektu izgrađenom još 18…
- Sa zastavom Klekovače na vrhu.
- I još malo zastave sa pogledom na drugu stranu.
- Malo poziranja.
- I vrijeme je za povratak pored skijaške staze.
- Drugi dan i druga planina. Idemo ka vrhu Treskavice.
- Korak po korak i stižemo do Velikog jezera (1550 m).
- Na zaleđenoj površini jezera.
- Koja ipak nije u potpunosti zaleđena.
- Da vidimo koliko blizu mogu prići da ne upadnem. Don’t try this at home, we are profe…
- I bez boje je jednako lijepo.
- Лебеди́ное о́зеро.
- Nakon jezera valja opet uzbrdo.
- U desnom dijelu fotografije vidimo Lupoč (1773 m), dio planine koji je i dalje vrlo o…
- Igor i Srđan su nešto brži zbog skija.
- Ali i mi ih pratimo u stopu.
- Biramo ovaj smjer do vrha. Kažu da se zove Omladinski, jer su samo spremni omladinci …
- Mi baš i nismo omladinci, ali nakon što smo stavili opremu na sebe i malo se okuražil…
- Uslovi za uspon su odlični.
- Snijeg je zaleđen i dereze odlično "grizu".
- Nagib je oko 40 stepeni.
- Nailazimo i na mekše dionice.
- Na rampi pod vrhom.
- Svi polako pristižemo.
- Neko mora biti i na začelju.
- Uspješno smo se popeli.
- Još samo jedna kratka dionica do vrha.
- Vrh Treskavice. Đokin toranj ili Mala Ćaba (2086 m).
- Na vrh su naravno stigli, kao i na svakoj našoj akciji, Medo Derkuća i svizac Matti….
- Jedan mlad, drugi neiskusan.
- Odjeća u bojama zastave.
- Vrijeme je da se krene nazad.
- Usput stižemo da ponovimo i neke lekcije.
- Sjenke nad Treskavicom.
- Ovakvi prizori su vrijedni svakog napora.
- Odmor kod planinarskog skloništa uz Veliko jezero.
- Još jedan pogled na zaleđeni vodopad Skok, visok 40 m.
- Stižemo do Planinarskog doma "Radovan Bjelica" na 1285 m. Toliko za ovaj pu…
