Deda Mraz na Kotlovači
Praznični dani su dani ljubavi, pažnje i darivanja. Tokom prethodne godine pričali smo o mnogim dešavanjima u planinarstvu ali smo rijetko spominjali naše najmlađe planinare. Djecu. Možda zato što nije bilo dešavanja za djecu. Htjeli smo kao Društvo da ispravimo to i da im pokažemo koliko su nam važni i koliko nam znače.
U nedjelju, 12. januara smo organizovali dodjelu paketića za djecu naših planinara – naše najmlađe planinare u planinarskom domu “Kotlovača” na Kozari. Sala doma je bila ispunjena dječijim smijhom, igrom, pjevanjem i po kojim nestašlukom. Djeca su crtala i igrala se i željno isčekivala Deda Mraza sa poklonima. U jednom trenutku se igra i smjeh premjestila ispred doma sve dok se nije iz šume začulo: “Ho, ho, ho…” Iza jednog drveta na uzbrdici iznad doma pojavio se Deda Mraz. Djeca su ga zvala da dođe pjevajući mu razne pjesmice.
Deda Mraz je dugo sa djecom razmjenjivao smješne dosjetke i pošalice ali njegov ranac sa poklonima je mamio poglede pa je zbog njega došlo vrijeme da se spusti. Kako da se spusti bezbjedno niz padinu? Jednostavno, uz pomoć konopca, pojasa i ostale sigurnosne opreme. Baš onako kako to planinari rade jer je i on planinarski Deda Mraz. Bilo je zaista nevjerovatno gledati to ushićenje na dječijim licima ali i licima nas odraslih dok se spušta niz padinu i dolazi među one koji ga najviše isčekuju. Djeca su mu potrčala u zagrljaj i on ka ka njima sa riječima: “Dođite pilići moji”. Još su se ispred doma šalili i pjevali pa čak htjeli krenuti uz konopac uzbrdo da vide gdje su irvasi parkirani. Šta sve neće uraditi zbog Deda Mraza i slatkiša.
Jedva čekajući poklone premjestili smo se u salu gdje je Deda Mraz podijelio poklone mališanima i sa svima se slikao. Poklon je dobilo i najstariji mladi čovjek među nama – naš čika Vlado koji je u protekloj godini bio dobar kao i naši mali drugari pa ga je zaista zaslužio.
Identitet Deda Mraza nećemo otkrivati zbog naših malih drugara ali ono što treba reći je da je on ovu našu zabavu maestralno uveličao a male drugare zabavio i sve uradio “pro bono”. Pokone je obezbjedilo Planinarsko društvo “Klekovača” koje će to raditi opet, razumije se, ako mali drugari budu dobri kao do sada.
Tekst: Marko Sarić;
Fotografije: Igor Ostojić, Bojan Jojić i Marko Sarić
