Trebalo je dva mjeseca da se postavi par stotina ankera i nogostupa i 250 m čelične sajle. Reklo bi se da to nije mnogo posla, ali u praksi i nije bilo tako. Jedna baterija u vibracionoj bušilici može da izbuši tek nekoliko rupa velikog promjera i dubine, kakve smo pravili. A za svako punjenje baterija bilo je neophodno otići do planinarskog doma. Svaki anker, nogostup, sajlu, obujmice i žabice je trebalo prenijeti na leđima do mjesta postavljanja. I bušilicu je trebalo donijeti na leđima. O vremenskim prilikama ili neprilikama, ne trebamo ni govoriti. Uglavnom, dva mjeseca su bila potrebna da se od početka radova dođe do ovog što imamo danas. A to je kraj tehnički najzahtjevnijih radova na stazi Rajkovići – Kotlovača – Bijeli kamen – Zečiji kamen. Projektom koji finasira EOCA (European Outdoor Conservation Association), o čijem napretku vas redovno izvještavamo, predviđeno je obnavljanje habitata tise, izgradnja staze, vidikovaca, klupa i nadstrešnica. Jedan od segmenata na toj stazi je bila i izrada rukohvata, stepenica, kao i potpuno vertikalni uspon na jednu od stijena na stazi. To je ovo što ćete moći vidjeti u ovom albumu. Naravno, ne smijemo zaboraviti još jedan jako važan dio radova, a to su markacije na stazi, što je takođe dio albuma. Do kraja ljeta je planiran završetak i drugih radova na stazi, kada će ona biti otvorena za planinare i izletnike. Za sada će biti dovoljno da je vidite kroz fotografije. Ovo što vidite na fotografijama, nemojte pokušavati kod svoje kuće. Da, još nešto. Nijedna životinja nije povrijeđena kod snimanja ovog materijala. Hvala svim vrijednim ljudima koji su dali svoj doprinos!
Tekst: Draško Zgodić
Fotografije: Tanja Timarac, Luka Ivanković i Draško Zgodić
Sve je počelo bezaleno. Uz par burgija.
I nekoliko baterija za bušilice. Za bušilice zahvaljujemo prijateljima iz PK Extreme,…
Prvi izlazak sa rančevima punim opreme na vrh stijene, na kojoj pravimo vertikalni sm…
Igor je ponosan na svoju bušilicu.
Luka, majstor za najsigurnija sidrišta na sjevernoj hemisferi. Hvala njemu i GSS Banj…
Da, zaboravili smo reći da su ove stijene stanište poskoka. Ovo je prvi od četiri koj…
Nakon što smo ga lijepo zamolili da se pomjeri u drugi dio šume, zaključujemo da je s…
Vrijeme je za prvu inspekciju stijene uz abseil s vrha.
A nakon toga i majstor s bušilicom može da krene.
I tako je počelo. Buši se stojeći.
Viseći.
Viseći sa glavom na dolje. Uglavnom, razne tehnike su korištene.
Još jedan poskok je došao da vidi šta to radimo oko njegove kuće.
Bušimo kada je toplo i suvo.
Postavljamo sajlu kada je hladnije i vlažnije.
Za neke radove je potrebno više vrijednih ruku.
Sajla je teška, pa smo upregli jake planinare.
Kasnije smo zaključili da su planinarke jednako jake. Napomena: Ovo što Milica nosi j…
Kada nismo mogli raditi na postavljanju sajle, malo smo markirali.
Malo krugove.
Malo trake.
Stanovnicima šume su bile zanimljive te naše aktivnosti.
Oni manji nisu bili toliko zainteresovani.
Ali su bili gladni.
Krajnji rezultat.
Prvo smo postavili rukohvate.
Korištena je i moderna tehnika "drakaris".
Koja daje odlične rezultate kada se radi o zaštiti krajeve sajle. Ali i planinarskih …
Došao je i dan D. Završni radovi na vertikalnom dijelu.
Malo idemo ka dolje.
Malo ka gore.
A vrijedni drugari donose desetine kilograma čelika na svojim leđima.
Nogostup po nogostup, anker po anker i smjer počinje da liči na via ferrata stazu.
Konačno.
Nakon 16 sati rada.
A nakon par dana vrijeme je i za test.
Svi su živi stigli do vrha, pa ga možemo smatrati uspješnim.
A one koji se uspješno popnu čeka ovaj lijepi pogled.
Ovo je samo dio onoga što nam je trebalo za radove na stazi.
Još jedna životinjica je došla da vidi šta se radi i zašto su radovi ostavili ovakve …