Biokovo
PAK „Summit“ iz BL je proteklog vikenda organizovao odlazak na turističko-planinarsku „ekspediciju“ Makarska i Biokovo. Atraktivna ponuda kojoj ni mi iz PD „Klekovače“ nismo mogli odoliti!
U subotu 27. maja 2017. godine u 5h, grupa od 18 planinara, naoružana kupaćim kostimima, kremama za sunčanje i ostalom planinarskom opremom krenula je put Dalmacije željno iščekujući da ugleda morsko plavetnilo i dalmatinskog gorostasa, Biokovo.
U Makarsku smo stigli oko 11h i odmah pored autobusa izvršili transformaciju u „obične“ turiste. Dan je obećavao, ugodnih 25 stepeni i blagi povjetarac sa smjenama sunčano -oblačnih intervala. Međutim, more i nije bilo tako toplo. Ipak, to nam nije smetalo da se okupamo a nakon toga uživamo u delicijama restorana na plaži. Među planinarima se povela interesantna debeta u vezi sa tim da li je na moru bolje jesti ribu ili pečenje. Mišljenja su bila podjeljena ali smo na kraju jednoglasno zaključili da obrok treba završiti obilnom porcijom sladoleda!
Okupani i siti krenuli smo na uspon oko 17h. Polazna tačka bilo je Veliko brdo koje se nalazi na oko 300 mnv a ishodišna tačka prvog dana uspona bila je Planinarska kuća „Slobodan Ravlić“ na Lokvama koja se nalazi na 1467 mnv. Kako je grupa bila sastavljenja od iskusnih planinara ali i početnika, malo smo „probili“ planirano vrijeme uspona i visinsku razliku od oko 1100 metara savladali za 4,5h . Vrijeme nam je bilo i više nego naklonjeno. Cijelim putem nas je pratio oblačić koji je zaklanjao sunce taman toliko da nam ne bude prevruće. Usput smo nailazili na tragove koji ukazuju na nekadašnji život i prilagođavanje stanovništva ovog kraja životu na ovoj prelijepoj ali i surovoj planini. Divljenje su izazivali i speleološki objekti kao i raznovrsna flora ovog podneblja. Sa najpoznatijim predstavnikom faune ovog kraja se, na sreću , nismo susreli.
Ipak, najljepši trenutak prvog dana nedvojbeno je bio zalazak sunca. Čaroban prizor koji i one nesklone romantici dovodi u romantično i opušteno raspoloženje.
Na Biokovu je granica uticaja dvije klime – mediteranske i kontinentalne i to uslovljava njegovu specifičnu klimu a sukobljavanje zračne mase s planine i mora izaziva česte promjene vremena. Prelijevanjem hladnog zraka preko Biokova nastaje vjetar zvan bura. Tu specifičnost klime smo osjetili na svojoj koži. Čim je zašlo sunce počeo je da duva prilično jak vjetar pa smo bili primorani sa izvučemo „tešku“ planinarsku opremu da bi se zaštitili.
Konačno oko 21:30h stigli smo u Planinarsku kuću koja je dobila ime po tragično nastradalom makaranskom planinaru Slobodanu Ravliću. Kuća je opremljena sa 18 kreveta, ima tehničku vodu kao i rasvjetu koja se dobija preko solarne ploče i može poslužiti kao sklonište ili prenoćište ali daleko od toga da pruža udobnost za duži boravak.
Sutradan, tačno u 7h, krećemo prema najvišem vrhu Biokova – Sv. Juri (1762mnv). Putokaz kaže da do „Jure“ imamo 1h30 min. Ipak, putokazima ne treba uvijek vjerovati što se pokazalo tačnim i u našem slučaju. Gotovo svo vrijeme uspona vidimo „Juru“ i telekomunikacijski toranj koji se nalazi na vrhu. Čini nam se da je vrh na dohvat ruke ali nakon toga nestaje jer se neprekidno spuštamo i dižemo.
Konačno, staza prestaje da nas zavarava i preostaje nam još zadnjih 30 minuta oštrog uspona do vrha. Taj dio staze je osiguran konopcem postavljenim na željezne šipke i služi za zimski uspon mada je i nama dobro došao kao oslonac.
Od prvih ljetovanja u Makarskoj, moju pažnju privlačila je bjelina, ljepota ali i surovost planine koja se uzdiže visoko iznad nivoa mora i u mislima sam često prelazila put od nulte tačke pa do najviših kamenih vrhova ovog dalmatinskog gorostasa. I evo, nakon mnogo godina posmatranja planine iz „nulte“ perspektive došao je trenutak da sa 1762 mnv posmatram more.
Panorama je sjajna a jedino što narušava ljepotu prirode je telekomunikacijski toranj ali i cesta koja vodi do samog vrha i koja je narušila divlju ljepotu i mir ove planine.
Fotografišemo se, pojedinačno, grupno, pejzažno… i krećemo ka Vošcu (1422 mnv). Najautentičnijim dalmatinskim kršem stižemo na ovaj vrh koji se uzdiže tik iznad mora. Pogled koji se pruža sa ovog vidikovca najbolje opisuju riječi franjevca, naučnika i zaljubljenika u Biokovo fra Jure Radića: “Stadoh na povišeno mjesto i doživjeh milinu radosti…“
Najzad, spuštamo se do planinarskog doma pod Vošcem gdje smo, igrom slučaja, naišli na pravu dalmatinsku-planinarsku feštu sa „živom“ muzikom, potezanjem konopca i takmičenjem najmlađih alkara. Domaćini, planinari HPD „Biokovo“ iz Makarske su nas srdačno dočekali. Uz ukusan fižol i zvuke dalmatinskih pjesma provodimo prekrasno popodne u društvu ljubaznih domaćina. Ubrzo, sunce je opet u zalasku i vrijeme je da krenemo kući…
Tekst: Bojana Derkuća Bevandić
Fotografije: Radenko Derkuća i Miroslav Trivić
[srizonfbalbum id=42]