XI Dani zime na Kozari
Nedjeljno jutro, 29.1.2017. godine u Prijedoru je osvanulo u magli, živa termometra je bila debelo u minusu, – 12 tačnije. Oko 7:30 h Ljubiša Aramanda i ja krenusmo put Mrakovice da kao članovi PD “Klekovača” sa još jednim članom ekipe Jungić Božom učestvujemo u gastro takmičenju koje se dešavalo u sklopu XI po redu manifestacije “Dani zime na Kozari” u organizaciji turističke organizacije Grada Prijedora i Grada Prijedora.
Već pri prvom usponu prema Mrakovici, magla i hladnoća kao da su ostali za nama, naplatna rampa nacionalnog parka je izgleda za njih bila nepremostiva. Hladno jutro u gradu ničim nije odavalo svu ljepotu dana koji se rađao na Kozari. Stigli smo na Mrakovicu oko 8-8:15 h. Usput smo se susreli sa kolegom Božom, inače glavni “chef” naše ekipe. Takmičenje kao i sva ostala dešavanja tog dana su trebala se održe na platou ispred spomenika na Mrakovici. Tu smo pronašli već pripremljene štandove za ekipe i vidjeli smo da smo mi smješteni između dvije ekipe, nama dobro poznate, takođe planinara iz Srpca (“Videta”) i Kozarca (“Mrakovica”). Tu u blizini bili su i kolege planinari iz Sanskog Mosta i Gradiške.
Nakon što smo raspakovali stvari, namirnice i ostale potrepštine tog dana raspodijelili smo uloge i bacili se na posao. Naša mala ekipa se dobro snalazila u netipčnoj za nas situaciji i ubrzo više nije bila tako mala kada su nam se počeli pridružvati i ostali članovi našeg Društva i pružali nam podršku te bodrili nas uz muziku i pjesmu. Nakon napornog sjeckanja i lupkanja naš čorbanac je počeo polagano da se krčka. Božo i ja smo ptistupili posljednjoj fazi kuvanja ocjenjujući kojeg i koliko začina treba da dodamo. Nešto poslije 13 h naših 50-ak litara pikantnog čorbanca je bilo gotovo i spremno za posluživanje. Naše kolege nestrpljivo su čekale u redu za svoju porciju i odlazili sa osmijehom blaženstva i zadovoljstva kada su ispraznili svoje tanjure. Koliko je čorbanac bio dobar najbolje pokazuje to što je kazan bio već prazan za 10 minuta, sreća pa mi kuvari prvi probasmo inače bi ostali praznog stomaka. Ne ostade ništa ni za žiri, ali nema veze, bitno je da smo se mi zabavili a zadovoljstvo i pohvale naših prijatelja su najveća nagrada.
Do sljedećeg puta, ovim ne mislim na sljedeće Dane zime, već prvi sljedeći put kad budemo kuvali čorbanac, jer godina je tek počela. Sretno i vedro!
Dario Duvnjak
[srizonfbalbum id=26]