Triglav 2025 – zimski uspon

Triglav, najviša planina Slovenije, u prošlom vijeku i Jugoslavije. Vrh koji privlači ogroman broj planinara iz regije, ali i iz cijele Evrope.
Tokom ljetnih mjeseci, a posebno ljetnih vikenda, uspon na vrh zahtijeva mnogo strpljenja, zbog velikog broja ljudi koji želi da se nađu na najvišoj tački Slovenije i Julijskih Alpa.
Ako pak želite da u miru uživate u ljepotama ove planine, uspon zimi je mnogo bolja opcija.
Vođeni tom idejom i mi smo krenuli put Mojstrane, a zatim i prema dolini Krme, što je najbolje ishodište za zimski uspon prema Triglavu. Najbolje zbog mogućnosti pristupa dovoljno blizu planine, kao i najmanje opasnosti od lavine tokom uspona do Kredarice ili Planike.
Nismo posebno žurili jer prvi dan imamo plan da stignemo do Triglavskog doma na Kredarici, ali ipak je mudro to završiti tokom dnevne vidljivosti. Već na parkingu u dolini Krme se podsjetimo zašto je Slovenija raj za ljubitelje aktivnosti na otvorenom i koliko Slovenaca uživa u tim sportovima. Bez obzira o kojem godišnjem dobu se radi. Ipak, našli smo malo mjesta da se parkiramo i krećemo put staze.
Temperatura je par podioka ispod nule i snijeg je savršen za hodanje. Čeka nas oko 1600 m uspona. Napredujemo kroz položeni šumoviti predio, zatim polako prolazimo kroz Vrtaču, Malo polje, planinu Zgornju Krmu. Pastirski stan Prgarca (1763 m) je negdje na polovini puta. Od te tačke uspon postaje znantno strmiji i neophodno je montirati dereze. Sve vrijeme dok hodamo srećemo veliki broj planinara koji se vraćaju u dolinu, neki od njih hodaju, a neki su na turno skijama.
Sada nam je malo jasnije zašto se padina ispod Snežne konte zove Kalvarija. Već smo u petom satu hodanja, a čini se da usponu nikad nema kraja.
Ipak, nakon pet i po sati hoda vidimo krila vjetroturbina i krov kapele Marije Snežne. A tu je i najviši i najveći slovenski dom, Triglavski dom na Kredarici (2515 m).
Ljubazni meteorolog, kojeg od milja zovemo Arso (po instituciji u kojoj je zaposlen) se brine da i u zimskim uslovima dom bude otvoren za planinare. Naravno, dom u ovim uslovima nudi samo osnovno, ali i to svakom planinaru mnogo znači. Te večeri je u domu bilo dvadesetak planinara. Bilo je tu Mađara, Francuza, Poljaka i drugih. Najmanje Slovenaca, jer oni Triglav penju u jednom danu. Nakon večere i čašice razgovora, prilično rano odlazimo na počinak. Prognoza kaže da će jutro biti stabilno, ali da kasnije možemo očekivati oblake.
Srećom, prognoza se do jutra još popravila, tako da uživamo u prvim zracima sunca i potpuno vedrom nebu kada smo se probudili.
Uspon počinje strmom padinom gdje su već potrebna sva tehnička pomagala koja imamo sa sobom. Ali temperatura je niska i snijeg savršeno dobro drži, tako da bezbjedno i prilično brzo dolazimo do prvih sajli na stazi. Iako meteorološki podaci kažu da je visina snijega na Kredarici 140 cm, to je neuobičajeno malo za ovo doba godine, pa su klinovi i sajla na većem dijelu staze vidljivi. To svakako olakšava uspon, ali s druge strane oni dijelovi koji nisu osigurani nemaju dovoljan sniježni pokrivač i na njima se nalazi kombinacija stijene i leda, što s druge strane otežava uspon. No, kako kaže poslovica, što dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji.
Ipak, potpuno sigurno dolazimo do Malog Triglava (2725 m), a zatim njegovim grebenom i do Triglava (2864 m) za sat i po vremena. Uz savršene poglede na sve strane dokle pogled seže, ostajemo na vrhu gotovo pola sata. Društvo nam pravi samo naš drugar iz Poljske, koji nam se pridružio još na početku uspona. Kasnije ćemo saznati da mu je penjački partner u zadnji čas otkazao, pa se zbog sigurnosti, potpuno ćutke, priključio našoj grupi. Dobro nam je došao da nas fotografiše na vrhu.
Iako bi se ovdje moglo ostati cijeli dan i uživati u ljepoti prirode, ipak je vrijeme za polazak.
Kao i uvijek, silazak je teži dio uspona. Pažljivo otpenjavajući, a na jednom mjestu i uz pomoć užeta bezbjedno se spuštamo do Kredarice. Kako se spuštamo, tako i oblaci prekrivaju vrh Triglava. Oni koji srećemo na stazi neće imati tako dobar pogled kao mi. Vrijedilo je rano ustati. U Kredarici pravimo kratak odmor za obrok i pivo da proslavimo siguran uspon i krećemo polako nazad u dolinu.
Nakon 2000 m savladane visine za danas, bacamo poslednji pogled prema Triglavu, zahvalni za savršene uslove koje nam je obezbijedio za siguran uspon.
Još nam samo ostaju provjerena svinjska rebarca kod Jožice u Gozd Martuljku i ovaj vikend možemo nazvati savršenim.
Foto: Milica Bogdanović, Draško Zgodić
Tekst: Draško Zgodić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2