Izlet na Plitvice

Kao što je i bilo najavljeno, u nedjelju 27.10.2024. godine, u organizaciji PD „Klekovača“ (tačnije, vodiča Marka Sarića) članovi, prijatelji i simpatizeri društva, upriličili su jednodnevni izlet u NP „Plitvička jezera“.

Nacionalni park Plitvička jezera najstariji je, osnovan 1949. godine, i najveći nacionalni park Republike Hrvatske, a od 1979. godine, je upisan i na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.

Park zauzima površinu nešto manju od 300 km2 i najvećim je dijelom prekriven šumom i travnjacima, a ono što privlači nesmanjenu pažnju svih posjetilaca su vodene površine (16 velikih jezera koji se najčešće spominju a ima ih ukupno 90), koje zauzimaju tek nešto manje od 1 % površine Parka.

Zanimljivo je da je u Parku registrovano čak 1267 različitih biljnih vrsta od čega čak 50 vrsta orhideja.

Šume i vode su staništa za brojan životinjski svijet – od veoma brojnih insekata, preko 320 vrsta leptira, rijetkog crnog daždevnjaka, dvadesetak vrsta šišmiša, pastrmke, riječnih rakova, sivog sokola, do vuka i smeđeg medvjeda – simbola Plitvica.

Bilo da se radilo o „starim“ posjetiocima ili o onim koji su prvi put u Parku, jedno je bilo isto: svi su bili oduševljeni onim što nam priroda na ovom mjestu daruje:

Stazom H (malo zahtjevnijom samo u zadnjem dijelu kada se, već umorni, trebamo sa Donjih jezera vratiti na polazište) obišli smo Gornja i Donja jezera, vozili se turističkim vozićem, a elektromotornim brodićem najvećim jezerom Kozjak.

Dakle, zaključak je nepodijeljen – uvijek je premalo vremena da se dovoljno „nauživa“ u ovoj ljepoti, te da ovaj izlet treba ponoviti – možda u vrijeme višeg vodostaja, moćnijih vodopada, ili u zimskom periodu, kada snijeg prekrije i zabijeli okolinu, a led okuje jezera.

Kako je u popodnevnim časovima bio najavljen i „izlet iznenađenja“, oko 16 h smo napustili nacionalni park, krenuli nazad prema graničnom prelazu, te u Ličkom Petrovom Selu skrenuli prema selu Željava. Tada je već i posljednjim bilo jasno da idemo na devastirani vojni aerodrom predratne jugoslovenske avijacije, najvećim dijelom (osim uzletno-slijetnih pista) ukopan duboko pod planinski masiv Plješevice.

Našem vodiču se pridružio i g. Nedžad Jahić i sam svjedok posljednjih dana ovog aerodroma, pa je, nakon osunčanih Plitvica, bilo relaksirajuće u hladu podzemlja, slušati istoriju „iz prve ruke“: od toga koliko se dugo gradio ovaj strogo čuvani vojni objekat, kolika je vrijednost te investicije, kolika je bila posada ovog aerodroma, koliko je nove i sopstvene tehnologije ugrađeno, kako je izgledao svakodnevni život duboko pod planinom, sve do toga kako je završio svoju aktivnu ulogu.

Zanimljivo je da je s nama bio saputnik (naš Žarko Mudrinić) i još jedan svjedok kraja ovog aerodroma, koji je zapamtio eksplozije nalik na zemljotres kao svjedočanstvo prolaznosti svega, pa i takvog, tajnog, pod zemljom utvrđenog aerodroma:

Mnogi su se na kraju, s razlogom, dvoumili u izboru boljeg dijela izleta – Plitvice ili Željava.

Tekst: Staško Bajić

Fotografije: Radana Daljević, Suzana Utješinović, Dajana Tubin, Miroslav Joksimović i Marko Sarić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

© 2024: PD Klekovača | GREEN EYE Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress