December, 2022

Vladimir Grublješić
1928 – 2022

Danas nas je nakon kraće bolesti napustio naš voljeni čika Vlado.

Bio je dugogodišnji član Planinarskog društva “Klekovača”. Za sebe je volio da kaže da je profesionalni planinar. Disao je planinom a bogotovo omiljenom mu Kozarom. Volio je sve što je vezano za planinu a najviše ljude sa kojima se rado družio. Njegove šale, doskočice i različiti komičarski rekviziti uveseljavali su sve oko njega a svakom društvu davao je svoju notu.

Voljeli su i ljudi čika Vladu. Nije bilo izleta a ni zabave na koju nije bio pozvan. Širio je vedar duh i pozitivnu energiju.

Hroničar je našeg planinarskog društva i savremenik nekih davnih vremena. Do detalja se sjećao mnogih pojedinosti a naročito onih vezanih za planinarski dom na Kotlovači. Tu se uvijek mogla da čuje neka zanimljivost i važan detalj. Kotlovača mu je bila drugi dom. Zahvaljujući ljubavi i požrtvovanosti prema njoj imali smo šta da naslijedimo.

Drug Vlado je bio predsjednik, sekretar, vodič, član upravnog i nadzornog odbora i prije nekoliko godina član suda časti. Nosilac je visokih planinarskih priznanja Planinarskog saveza Jugoslavije, Planinarskog saveza BiH i Planinarskog saveza Republike Srpske.

Najstariji je aktivni planinar u BiH a svoj posljednji izlet je imao na Kozari u nedjelju.

Ovo nije zbogom nego do viđenja do nekog sljedećeg zajedničkog uspona! Počivajte u miru druže Vlado!

Sahrana našeg čika Vlade će biti u subotu, 31.12.2022. godine u 13 časova na Gradskom pravoslavnom groblju (Rudnička bb) u Prijedoru.

Povorka kreće sa glavne kapije groblja.

PD “Klekovača” Prijedor je dobilo poziv od PD “Motajica” Srbac da uzme učešće na tradicionalnom usponu na Motajicu u nedjelju, 25.12.2022. godine. S toga, organizujemo odlazak planinara na ovaj pohod.

PROGRAM POHODA:

1. 7h – polazak autobusa ispred Sportske dvorane “Mladost”;
2. 7:50 – polazak ispred tržnog centra “Fis” u Banja Luci;
3. 8:40 – dolazak u selo Lepenica kod planinarskog doma u Nikolića potoku;
4. 9h – početak uspona;
5. 11h – izlazak na vrh Gradina (652m);
6. 12h – polazak sa vrha prema pl. domu;
7. 14h – dolazak u pl. dom, ručak za sve učesnike uspona, druženje, odmor;
8. 16h – polazak prema Prijedoru;
9. 17:30 – dolazak u Prijedor.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, kapa, naočale za zaštitu od sunca, ranac, štapovi za hodanje, pribor za jelo (obavezno!), hrana, voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.

Domaćin organizuje besplatan ručak za sve učesnike uspona.

Cijena prevoza je 20 KM.

Prijave izvršiti kod Duška Vujičića isključivo pozivom na tel: 065/611-052 do četvrtka 22. decembra a obavezne uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća na pohodu.

Ukoliko prijavljeni otkaže učestvovanje 48h prije početka akcije uplaćeni novac se ne vraća osim ukoliko za sebe pronađe zamjenu.

Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!

Vodič je Duško Vujičić.

Pridružite nam se!

Sve veća pažnja na značaj planina navela je Ujedinjene nacije da 2002. godinu proglasi UN-ovom Međunarodnom godinom planina. Prvi međunarodni dan planina obilježen je sljedeće, 2003. godine.

Tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana planina (IMD) 11. decembra je "Žene pomjeraju planine". 

Žene imaju ključnu ulogu u očuvanju planina i socijalnom i ekonomskom razvoju. One su često glavni rukovodioci planinskih resursa, čuvari biodiverziteta, čuvari tradicionalnog naslijeđa, čuvari lokalne kulture i stručnjaci za tradicionalnu medicinu.

S toga, sretan nam Dan planina! Uživajmo u njima, poštujemo ih a one će nas nesebično nagraditi za to.

Početak novembra rado isčekujemo jednu hedinističku planinarsku akciju. To je spoj planinarenja slavonskim brežuljcima sa dobrim druženjem, kapljicama dobrog vina i što je najvažnije spoj nas sviju sa dobrom zabavom. Radi se o krštenju vina, tj. o Martinju u Kutjevu. Radosno smo ga čekali nakon dvije godine pauze.

Po običaju krenuli smo rano u jutro u nedelju, 6. novembra put Kutjeva. U tom idiličnom slavonskom gradiću podno planine Papuk domaćini su nas dočekali sa uobičajenim doručkom: slanina, kobasica, čvarci i šnjite masti. Savršen unos energije za uspone koji su uslijedili a dobra podloga za mlado vino.

Krenuli smo uz brdo. Uslijedili su nepregledni vinogradi sa tako lijepo poravnanim čokotima. Pejzaž upotpunjuju i daju mu jednu vedriju i prepoznatljivu notu. Svaki vinograd prate i vinski podrumi. Vinari su nesebično iznjeli mnoge sorta vina na degustaciju. Posebno su ponosni na svoju, na daleko poznatu, graševinu. Ta vinska stanica je prilika, pored degustacije, za susret sa planinarima i ostalim posjetiocima, uživanje u pogledu i lijepoj atmosferi. Nekad je teško krenuti i odvojiti se od toga svega ali ipak nas čekaju nove staze ali i još vinograda. Usponi su bili pred nama. Priroda oko nas je bila živopisna, sva u punom spektru boja koju jesen daje. Vremenske prilike su nam bile naklonjene pa je bilo savršeno vrijeme za planinarenje: ni toplo ni hladno.

Vodička služba je na visini zadatka bila kako na visini na kojoj smo se nalazili a tako i na visini svoje ljubaznosti i profesionalizma. Pazili su da niko ne skrene sa staze, da niko ne zaostane i da svi stignemo gdje smo naumili. Budno su nas pratili pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja za svaki slučaj da nam nešto odozgo ne bi palo na pamet ili da nogu ne bismo stavili negdje gdje ne treba.

Vodiči su se na jednom mjestu razdvojili. Jedni su poveli planinare lakšom stazom prema planinarskoj kući “Mláka” a drugi prema vrhu Rogin kamen. Na Mláki su planinari odmarali u i oko kuće uz vatru, po koju deliciju koja se pekla na vatri i uz tople napitke.

Izlazak na Rogin kamen nije nudio očekivani dobar pogled na okolinu zbog oblaka koji je “poklopio” okolinu. Uspeli smo se na novu drvenu osmatračnicu da odatle pokušamo šta vidjeti ali avaj. No to nas nije spriječilo da se dobro zabavimo sa veselom družinom, vodičem Francuzom i da zasladimo slasticama Anamarije koja je tajnica društva iz Požege.

Krenuli smo nazad prema Kutjevu i usput susrećući drage ljude. Svi smo se poželjeli jedni drugih jer nas nije bilo zajedno dvije godine. U prilasku gradiću čula se muzika sa prepoznatljivim slavonskom melodijom taburica. Na trgu je vinski biskup krstio vino a sveopšte veselje je izmamilo da svi učestvuju u pjesmi i kolcetu. Tu smo sreli našeg Branislava Galića sa Pala kojeg smo zadnji put vidjeli, gotovo na istom mjestu prije korone.

Obično ovu akciju završavamo kod našeg Vinka Krsnika i njegovih roditelja u njihovom vinskom podrumu. Dan ranije je tu bila velika fešta ali smo mi sa sobom poveli muziku iz Prijedora, Dragu Motla sa harmonikom. Vinko nas je poslužio mezom i vinom a svi jedni druge pjesmom.

Iz Kutjeva smo krenuli sa dosta pređenih kilometara u nogama, mnogim obiđenim vinogradima i sa po kojom flašom ili kanisterom vina. Rado ćemo se vratiti na ovo jedinstveno planinarenje koje bude opušteno puno dobrog užitka.

Tekst: M. Sarić

Fotografije: D Vujičić, M. Dolić, M. Mrđa, M. Stegić, J. i R. Novaković, D. Kezija, V. Dešić, A. Marković i M. Sarić

Svakog prvog vikenda u decembru planinari u Prijedoru obilježavaju Dan rudara tako što obilaze Rudarsku transverzalu koju organizuje Planinarsko-skijaško društvo “Ljubijski rudar” Prijedor. Ove godine je to po 17. put. Njome se pohode mnogi značajni lokaliteti iz bogate istorije rudarenja našeg kraja.

Subotnje jutro, 3. decembra 2022. godine, iako kišno okupilo je 70-tak planinara koji se nisu kolebali kao ni rudari koji se nikad ne kolebaju kada rade posao. Naš autobus je stao u Starom Majdanu, varošici u blizini Sanskog Mosta. Predsjednik PSD “Ljubijski rudar” Božo Grbić nas je upoznao o istoriji rudarenja na našim prostorima počev od ilira, rimljana, pa preko srednjeg vijeka do današnjih dana. Na našim prostorima bilo je 35 majdana (turska riječ za kop). Posljednji koji je radio do 1910. godine nalazio upravo u Starom Majdanu. Tada je ovo mjesto bilo veće čak i od Prijedora. Pored kopova tu su se nalazile i male topionuce željeza jer im je pored rude u blizini bilo dovoljno vode i drveta neophodnih za tehnološki proces.

Odvojili smo se od Majdanskih planina i krenuli prema Ljubiji. Išli smo prema Staroj Rijeci. Tu smo se susreli sa rudarenjem u savremenom dobu. Naime, na lokalitetu površinskog kopa Ciganuša-Škorac započinje u narednom periodu eksploatacija željezne rude. Zamjenik rukovodiocovog kopa, Ivan Predojević, nam je objasnio kako su tekli i kako teku pripremni radovi za početak eksploatacije. Posebnu pažnju nam je privukla velika rudarska mašina. Taj bager je toliko velik i nama neobičan da smo svi na njemu napravili fotografiju.

Dalje smo nastavili preko Retka pa se spustili u Ljubiju, personifikaciju rudarstva u Evropi. Za neke učesnike transverzale ovo je prvi put da su u ovom živopisnom mjestu. Posebno iznenađenje im je bila informacija da je ovdje svojevremeno igrao čuveni Bobi Fišer i da je pjevao najpoznatiji tenor Lučano Pavaroti. Značaj Ljubije se vidi po mnogo čemu koliko je bila ispred svog vremena. Sada su to samo, nažalost, samo lijepe uspomene i oronule fasade.

Svaki planinarski skup se završava zajedničkim ručkom koji je organizovan u Centralnoj radionici u Prijedoru. Grasulj nikad ne može da omane a za to se potrudila Milanka.

Da sa puta ne skrenemo brinuo se Davorin Šikman, inače alfa i omega rudničke zaštite na radu. Transverzalu su pored planinara Ljubijskog rudara i klekovače obišli i planinari PD “Gora” iz Banja Luke i PD “Trešnjice” iz Gradiške. Nakon lijepo provedenog dana i pređenih 14 km i naučenog o svojoj okolini pozdravili smo se do sljedećeg susreta uz rudarski pozdrav: Sretno!

Tekst: M. Sarić

Fotografije: S. Miljuš, D. Radinović, V. Elenkov, B. Derkuća Bevandić, D. Šikman, R. Novaković i M. Sarić