January, 2017

Nedjeljno jutro, 29.1.2017. godine u Prijedoru je osvanulo u magli, živa termometra je bila debelo u minusu, – 12 tačnije. Oko 7:30 h Ljubiša Aramanda i ja krenusmo put Mrakovice da kao članovi PD “Klekovača” sa još jednim članom ekipe Jungić Božom učestvujemo u gastro takmičenju koje se dešavalo u sklopu XI po redu manifestacije “Dani zime na Kozari” u organizaciji turističke organizacije Grada Prijedora i Grada Prijedora.

Već pri prvom usponu prema Mrakovici, magla i hladnoća kao da su ostali za nama, naplatna rampa nacionalnog parka je izgleda za njih bila nepremostiva. Hladno jutro u gradu ničim nije odavalo svu ljepotu dana koji se rađao na Kozari. Stigli smo na Mrakovicu oko 8-8:15 h. Usput smo se susreli sa kolegom Božom, inače glavni “chef” naše ekipe. Takmičenje kao i sva ostala dešavanja tog dana su trebala se održe na platou ispred spomenika na Mrakovici. Tu smo pronašli već pripremljene štandove za ekipe i vidjeli smo da smo mi smješteni između dvije ekipe, nama dobro poznate, takođe planinara iz Srpca (“Videta”) i Kozarca (“Mrakovica”). Tu u blizini bili su i kolege planinari iz Sanskog Mosta i Gradiške.

Nakon što smo raspakovali stvari, namirnice i ostale potrepštine tog dana raspodijelili smo uloge i bacili se na posao. Naša mala ekipa se dobro snalazila u netipčnoj za nas situaciji i ubrzo više nije bila tako mala kada su nam se počeli pridružvati i ostali članovi našeg Društva i pružali nam podršku te bodrili nas uz muziku i pjesmu. Nakon napornog sjeckanja i lupkanja naš čorbanac je počeo polagano da se krčka. Božo i ja smo ptistupili posljednjoj fazi kuvanja ocjenjujući kojeg i koliko začina treba da dodamo. Nešto poslije 13 h naših 50-ak litara pikantnog čorbanca je bilo gotovo i spremno za posluživanje. Naše kolege nestrpljivo su čekale u redu za svoju porciju i odlazili sa osmijehom blaženstva i zadovoljstva kada su ispraznili svoje tanjure. Koliko je čorbanac bio dobar najbolje pokazuje to što je kazan bio već prazan za 10 minuta, sreća pa mi kuvari prvi probasmo inače bi ostali praznog stomaka. Ne ostade ništa ni za žiri, ali nema veze, bitno je da smo se mi zabavili a zadovoljstvo i pohvale naših prijatelja su najveća nagrada.

Do sljedećeg puta, ovim ne mislim na sljedeće Dane zime, već prvi sljedeći put kad budemo kuvali čorbanac, jer godina je tek počela. Sretno i vedro!

Dario Duvnjak

[srizonfbalbum id=26]

Ni jutarnja hladnoća od -13 stepeni, koliko je bilo u Rajkovićima, nije smetala grupi od 70-ak planinara da se hrabro uputi na stazu Omladinskog marša. Kao i svih prethodnih godina, prvi dan manifestacije „Dani zime na Kozari“ je rezervisan za planinarenje i skijaški kup za učenike osnovnih i srednjih škola.
Članovi našeg Društva vrlo rado prisustvuju ovom pohodu a već nekoliko godina uz domaćine KES „Albatros“ pružamo i logističku podršku učesnicima u vidu pomoći naših vodiča.
Uz nas, tu su se skupila još sljedeća planinarska društva: „Kozara“ i „Manjača“ iz Banja Luke, „Videta“ iz Srpca, „Čičak“ iz Čelinca, kao i veći broj naših sugrađana, zaljubljenika u prirodu.
Organizator je ove godine odabrao stazu kojom ide i naša tradicionalna akcija „Pozdrav proljeću“, jer je zbog velikog snijega, to bila jedna od rijetkih prohodnih staza na Kozari.
Već nakon stotinjak metara grupa planinara izlazi na osunčan dio staze koja vodi pored potoka po imenu Uremovac i laganim tempom prelazi preko nekoliko divno napravljenih mostića. Snijeg je dubok od 20 do 30 cm i suv je, što ga čini idealnim za hodanje. Nakon početnog zagrijavanja kreće ozbiljan uspon prema Kozaračkom kamenu. Iako je na startu temperatura bila u „dubokom“ minusu, naporan uspon u kombinaciji sa jutarnjim suncem mnoge tjera da ostanu samo u jednom sloju odjeće.
Prvi odmor je na proplanku Žežanica, ispod samog Kozaračkog kamena. Pristižu i članovi Stanice GSS Banja Luka, koji se brinu za bezbjednost svih učenika pohoda. Nastavljamo uspon zajedno ali ne uobičajenom stazom sa istočne strane, nego ovaj put biramo put koji vodi sa jugozapada. Nova-stara staza, koja je od nedavno ponovo prohodna zahvaljujući radnicima NP „Kozara“, svima se dopada jer se za svo vrijeme uspona pruža divan pogled na Prijedor i okolna naselja. Potrudićemo se da ova staza bude potpuno spremna i za našu akciju, u martu.
Pauza na Kozaračkom kamenu se koristi za fotografisanje, prvi obrok ili topao napitak. Uživamo u divnom sunčanom danu, bez daška vjetra. Silazak istočnim padinama Kamena je najteži dio ove staze, ali uz pomoć vodiča i članova GSS-a svi sigurno dolaze do podnožja i nastavljaju pohod.
Ostatak staze prolazi u uživanju u snijegu, suncu i divnoj Kozari. Mnogi često zastaju da bi uhvatili najbolji kadar, pa su na kraju prvi članovi grupe do Mrakovice stigli u 13:30 a oni na začelju sat vremena kasnije.
Na Mrakovici nas očekuje odličan pasulj, za koji pohvale zaslužuje kuvar Ranko iz NP „Kozara“ i dodjela zahvalnica za učešće na akciji. Zahvaljujemo se organizatoru na odličnoj akciji i nadamo se da smo svojim učešćem i doprinosom pomogli da ona bude još bolja. Svakako se vidimo i sljedeće godine.

Draško Zgodić

[srizonfbalbum id=27]