February, 2016

Planinarsko društvo „Klekovača“ je posljednjeg februarskog vikenda oragnizovalo uspon na Alpe Karavanke u Sloveniji i Austriji. Pored nas, planinara Klekovače, sa nama su na pohodu učestvovali i planinari iz PSD „Patrija“ Gradiška, PD „Videta“ Srbac i PD „Manjača“ Banja Luka.

U subotu, 27. februara, smo krenuli u 6 časova iz Prijedora. Nakod duge voženje i stajanja na brojnim granicama došli smo u Slovenj Gradec i sreli se sa našim domaćinom, planinarom a prije svega prijateljem Jovom Đurićem. Taj veliki čovjek je od tog trenutka postao naš vodič. Jovo i njegovi prijatelji su nas domaćinski dočekali sa mezom i pićem kod Poštarskog doma pod Plešincem (805m). Nakon ića i pića i prepakivanja rančeva krenuli smo na uspon prema Uršljoj gori, Jovo prvi a mi ostali vodiči raspoređeni iza. Kako se dan smirivao, mi smo povećavali visinu a vjetar i snijeg su pojačavali svoje ćudi. Od jednom smo se našli u gustim oblacima (vidjeli smo kako je biti u oblacima) sa velikim naletima vjetra. Grabili smo dalje, nismo se predavali jer to ne bi imalo smisla. Vjetar nas je čas gurao naprijed, čas nazad i tako nas je dogurao do Doma na Uršloj gori (1680m). Tu smo se na kratko ugrijali i odmorili i dalje nastavili se čeonim lampama prema vrhu.

Do vrha nam je trebalo dvadesetak minuta hoda po tvrdom, zaleđenom snijegu. Fotografisali smo se na vrhu Uršle gore (1699m) uz pomoć osvjetljenja čeonih lampi i dalje nastavili hod prema domu gdje ćemo prenoćiti. U pl. dom na Naravskih ledinah (1072m) smo došli dosta lakše nego što smo se penjali prema vrhu (logično – bilo je nizbrdo). Kada se dođe u neki dom, običaj je da se smjestimo po sobama, da večeramo i da se zabavljamo. Ovaj put smo odlučili da ni ovaj put nećemo kvariti te lijepe običaje, sve smo ispunili. Našem domaćinu Jovi smo uručili planinarsku knjižicu našeg Društva, amblem Vodičke službe PSRS, rakiju iz naših krajeva i suvenire iz Nacionalnog parka „Kozara“. Takođe, prigodne darove je dobio i naš prijatelj Branko Meh.

Ustajanje je bilo predviđeno prije pijetlova ali zbog jake kiše i vjetra odlučili smo da se još malo naspavamo. Ta noć je bila dosta hladna tako da je put prema Peci (2125m), koju smo trebali pohoditi, bio zaleđen i samim tim nepristupačan za naš autobus. Imali bismo dodatnih osam časova hoda na već planiranih jedanaest te smo odlučili da promijenimo pravac i da „Carpe diem“.

Krivudavim putem autobus nas je dovezao do crkve Sveti Janez Krstnik na Ojstrici (982 m) odakle smo nastavili prema planinarskom domu Košenjak (1169m) koji je do 1991. godine bio karaula JNA. Neki koji su pretjerali sa slavljem prethodnu noć su ostali u domu a ostali su nastavili prema vrhu. Trebalo nam je oko sat vremena do vrha Košenjak (1522m). Stećak koji označava vrh je i granični kamen između Slovenije i Austrije. To smo iskoristili za kratku posjetu Austriji. Na vrhu smo se fotografisali sa zastavama Klekovače i Patrije, odigrali u Austriji kozaračko kolo i krenuli nazad.

U domu na Košenjaku smo napravili dužu pauzu za ručak i odmor i pripreme za put. Istim onim krivudavim putem autobus nas je spustio u dolinu do Dravograda gdje smo se pozdravili sa domaćinima Jovom i Brankom i zakazali novo druženje na Alpama ali i na Kozari za Pozdrav proljeću.

Marko Sarić

[srizonfbalbum id=11]