Statični sadržaj

Triglav, najviša planina Slovenije, u prošlom vijeku i Jugoslavije. Vrh koji privlači ogroman broj planinara iz regije, ali i iz cijele Evrope.
Tokom ljetnih mjeseci, a posebno ljetnih vikenda, uspon na vrh zahtijeva mnogo strpljenja, zbog velikog broja ljudi koji želi da se nađu na najvišoj tački Slovenije i Julijskih Alpa.
Ako pak želite da u miru uživate u ljepotama ove planine, uspon zimi je mnogo bolja opcija.
Vođeni tom idejom i mi smo krenuli put Mojstrane, a zatim i prema dolini Krme, što je najbolje ishodište za zimski uspon prema Triglavu. Najbolje zbog mogućnosti pristupa dovoljno blizu planine, kao i najmanje opasnosti od lavine tokom uspona do Kredarice ili Planike.
Nismo posebno žurili jer prvi dan imamo plan da stignemo do Triglavskog doma na Kredarici, ali ipak je mudro to završiti tokom dnevne vidljivosti. Već na parkingu u dolini Krme se podsjetimo zašto je Slovenija raj za ljubitelje aktivnosti na otvorenom i koliko Slovenaca uživa u tim sportovima. Bez obzira o kojem godišnjem dobu se radi. Ipak, našli smo malo mjesta da se parkiramo i krećemo put staze.
Temperatura je par podioka ispod nule i snijeg je savršen za hodanje. Čeka nas oko 1600 m uspona. Napredujemo kroz položeni šumoviti predio, zatim polako prolazimo kroz Vrtaču, Malo polje, planinu Zgornju Krmu. Pastirski stan Prgarca (1763 m) je negdje na polovini puta. Od te tačke uspon postaje znantno strmiji i neophodno je montirati dereze. Sve vrijeme dok hodamo srećemo veliki broj planinara koji se vraćaju u dolinu, neki od njih hodaju, a neki su na turno skijama.
Sada nam je malo jasnije zašto se padina ispod Snežne konte zove Kalvarija. Već smo u petom satu hodanja, a čini se da usponu nikad nema kraja.
Ipak, nakon pet i po sati hoda vidimo krila vjetroturbina i krov kapele Marije Snežne. A tu je i najviši i najveći slovenski dom, Triglavski dom na Kredarici (2515 m).
Ljubazni meteorolog, kojeg od milja zovemo Arso (po instituciji u kojoj je zaposlen) se brine da i u zimskim uslovima dom bude otvoren za planinare. Naravno, dom u ovim uslovima nudi samo osnovno, ali i to svakom planinaru mnogo znači. Te večeri je u domu bilo dvadesetak planinara. Bilo je tu Mađara, Francuza, Poljaka i drugih. Najmanje Slovenaca, jer oni Triglav penju u jednom danu. Nakon večere i čašice razgovora, prilično rano odlazimo na počinak. Prognoza kaže da će jutro biti stabilno, ali da kasnije možemo očekivati oblake.
Srećom, prognoza se do jutra još popravila, tako da uživamo u prvim zracima sunca i potpuno vedrom nebu kada smo se probudili.
Uspon počinje strmom padinom gdje su već potrebna sva tehnička pomagala koja imamo sa sobom. Ali temperatura je niska i snijeg savršeno dobro drži, tako da bezbjedno i prilično brzo dolazimo do prvih sajli na stazi. Iako meteorološki podaci kažu da je visina snijega na Kredarici 140 cm, to je neuobičajeno malo za ovo doba godine, pa su klinovi i sajla na većem dijelu staze vidljivi. To svakako olakšava uspon, ali s druge strane oni dijelovi koji nisu osigurani nemaju dovoljan sniježni pokrivač i na njima se nalazi kombinacija stijene i leda, što s druge strane otežava uspon. No, kako kaže poslovica, što dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji.
Ipak, potpuno sigurno dolazimo do Malog Triglava (2725 m), a zatim njegovim grebenom i do Triglava (2864 m) za sat i po vremena. Uz savršene poglede na sve strane dokle pogled seže, ostajemo na vrhu gotovo pola sata. Društvo nam pravi samo naš drugar iz Poljske, koji nam se pridružio još na početku uspona. Kasnije ćemo saznati da mu je penjački partner u zadnji čas otkazao, pa se zbog sigurnosti, potpuno ćutke, priključio našoj grupi. Dobro nam je došao da nas fotografiše na vrhu.
Iako bi se ovdje moglo ostati cijeli dan i uživati u ljepoti prirode, ipak je vrijeme za polazak.
Kao i uvijek, silazak je teži dio uspona. Pažljivo otpenjavajući, a na jednom mjestu i uz pomoć užeta bezbjedno se spuštamo do Kredarice. Kako se spuštamo, tako i oblaci prekrivaju vrh Triglava. Oni koji srećemo na stazi neće imati tako dobar pogled kao mi. Vrijedilo je rano ustati. U Kredarici pravimo kratak odmor za obrok i pivo da proslavimo siguran uspon i krećemo polako nazad u dolinu.
Nakon 2000 m savladane visine za danas, bacamo poslednji pogled prema Triglavu, zahvalni za savršene uslove koje nam je obezbijedio za siguran uspon.
Još nam samo ostaju provjerena svinjska rebarca kod Jožice u Gozd Martuljku i ovaj vikend možemo nazvati savršenim.
Foto: Milica Bogdanović, Draško Zgodić
Tekst: Draško Zgodić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Članski materijal za 2025. godinu je stigao te možete obnoviti članarinu a neki od vas mogu postati članovi Planinarskog društva “Klekovača”.

Godišnja članarina u Društvu iznosi 30 KM za punoljetne i 10 KM za maloljetne članove. Prilikom prvog učlanjenja plaćate karticu 5 KM koja važi pet godina i po isteku tog perioda kupuje se nova.

Oni članovi koji više nemaju slobodna polja za lijepljenje markica potrebno je da kupe novu karticu tj. da naglase prilikom uplate članarine. Nova kartica je takođe 5 KM.

Članarinu možete uplatiti svakog četvrtka u vremenu od 19 do 20 časova u našoj kancelariji koja se nalazi u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 u Prijedoru (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) ili po dogovoru sa sekretarom Društva (065/440-150 ili e-mail: info@pdklekovaca.org) u nekom drugom terminu (na planinarskoj akciji, u planinarskom domu “Kotlovača”).

Takođe, članarinu možete uplatiti na žiro računa Društva: 562-007-00000-204-25.

Kao član našeg Društva stičete pravo na mnoge pogodnosti:

• opust za učešće na planinarskim akcijama u našoj organizaciji,
• popust na noćenja u planinarskom domu “Kotlovača” na Kozari i drugim planinarskim domovima,
• popust za ulaznice u Nacionalni park “Kozara” (godišnja ulaznica u Park za naše članove je 40 KM),
• popust od 20% u Inter Sportu na svu planinarsku opremu,
• popust na planinarsku opremu u Alp Outdoor shop-u u Banja Luci,
• popust na planinarsku opremu u AquaBalkan-u (u prodavnici i web shop-u),
• popust od 20% na obuću u prodavnicama Alpina,
• popust od 15% u Juventa Sportu,
• popust od 5% na “KS SHOES” obuću,
• popust od 20% u GMS outdoor shop (prodavnice u Vitezu i Sarajevu) na svu planinarsku opremu,
• Prizma BL d.o.o. 20% za sve proizvode iz programa uz člansku kartu i markicu iz tekuće godine na uvid (posebo izdvajaju altimetar koji mjeri visinu od -999 do 9999, visinsku istoriju i grafički prikaz, ukupnu visinsku razliku u usponu ili u silasku, broj vrhova, barometar, termometar i dr.),
• ZU ”Medicover diagnostics” Banja Luka za sve laboratorijske usluge za odrasle osobe 10%, a za djecu starosti do 12. godina 30%,
• popust u Đak sport doo (30% popusta na planinarsku obuću Copperminer, 20% popusta na sav ostali nesniženi asortiman obuće i tekstila, 10% popusta na sav nesniženi aksesoar),
• popust na kupovinu automobilskih guma, akumulatora i ulja na benzinskoj pumpi Limikom u Prijedoru,
• cjelogodišnje osiguranje kod osiguravajuće kuće u slučaju nezgode na području RS/BiH.

Prilikom kupovine u ovim prodavnicama morate pokazati člansku karticu sa plaćenom članarinom za tekuću godinu i ličnu kartu.

Svi oni planinari koji su zaboravili da izvrše uplatu članarine za 2024. godinu još uvijek mogu to da učine.

Pridružite nam se da uživamo zajedno!

Najviša tačka Grčke i drugi najviši vrh Balkana, planina Olimp ipak nije najpoznatija po toj svojoj karakteristici. Dom Zevsa i panteona grčkih bogova, Olimp je vijekovima privlačio ljudsko interesovanje. Nama planinarima su ipak važnije njegove geografske karakteristike, ali nije zgoreg u priču dodati i malo mitologije. Planina Olimp je najstariji nacionalni park u Grčkoj, predstavlja prirodnu granicu između Tesalije i Makedonije.

Naša grupa sa nešto više od 30-ak učesnika u popodnevnim satima radnog dana kreće na put koji će trajati, uz kraće ili nešto duže pauze, gotovo 18 časova. Srećom, naši vozači Aco i Zoka su sjajni i put protiče ugodno i bez problema. Nakon kratke pauze u Leptokariji, gdje planiramo da odmorimo nakon silaska s planine, kroz gradić Lithoro i zatim kanjon Enipea dolazimo do Prionije na 1100 m, odnosno do polazne tačke za naš uspon.   

I prije nego što smo spakovali i spremili stvari za uspon, počinje lagana kiša koja većinu učesnika tjera na oblačenje kabanica i druge zaštitne odjeće. Srećom, to traje svega nekoliko minuta i ubrzo se pojavljuje i sunce. Ipak, gotovo čitavo trajanje uspona do planinarskog doma nas prati nestabilno vrijeme uz povremene kapi kiše koje ne ometaju naše napredovanje. Tek zadnjih pola sata prije doma kiša počinje ozbiljnije da pada, pa nakon 1000 m visinske razlike i 6 km u dom stižemo pomalo natopljeni vodom. No, to ne predstavlja veliki problem, osim za one koji nisu ponijeli rezervnu odjeću, ali svi se ugodno osjećamo u toploj trpezariji gdje se odmaramo uz dobar izbor jela i pića.

Dom Spilios Agapitos, odnosno dom kojim porodica Zolota upravlja već generacijama, je najveći planinarski dom na Olimpu i jedna od glavnih tačaka na ovom dijeli evropskog pješačkog puta E4. Dom radi od maja do kraja oktobra i uz smještaj od 110 kreveta nudi širok izbor jela i osvježenja. Nalazi se na visini od 2100 m.

Nakon dobro prospavane noći, nakon nekoliko grupa koje su već otišle, naša grupa ovaj put kreće na uspon u 7 časova. Ovaj put nas kreće nešto više od 20, jer dio grupe zaključuje da je jučerašnji dan bio previše naporan i da neće imati snage za današnji uspon. Odgovoran potez od njih jer je na planini izuzetno važno znati dobro procijeniti svoje mogućnosti i nikada ne staviti lični interes i želje ispred sigurnosti cijele grupe.

Oni ostaju da još malo odmore u domu prije silaska nazad, a mi krećemo ka vrhu uz divne prizore izlazećeg sunca. Opet se penjemo uz igru sunca, izmaglice i oblaka, ali danas se nadamo nešto stabilnijem vremenu.

Uz lagani tempo i povremene pauze stižemo do vrha Skala na 2882 m. Kratka pauza, stavljanje šljemova i polazak na izloženi dio staze prema Mitikasu. Stijena je još dijelimično mokra od sinoćnje kiše, ali uz dovoljno pažnje prolazak nam ne predstavlja problem. Na žalost, dobar dio uspona se nalazimo u oblaku pa nam je vidik značajno skučen. Doduše, to je za neke od nas i olakšavajuća okolnost, jer oni manje iskusni i ne vide svu izloženost staze i lakše prolaze takve dionice s pogledom koji seže jedva nekoliko metara ispred.

Nakon nešto manje od sat vremena izbijamo na vrh Grčke i planine Olimp, Mitikas (2917,80 m). Veliki uspjeh za cijelu grupu, koja je bezbjedno i bez problema prošla i ovu najzahtjevniju dionicu. Čestitke, fotografisanje i poneki zalogaj su, kao i uvijek, rezervisani za boravak na vrhu.

Silazak nije ništa manje zahtjevan, naprotiv. Srećom, stijene su sada manje vlažne i put prema Skali takođe protiče bez zastoja. Od Skale nastavljamo kružnom stazom prema drugom po visini vrhu Olimpa. Skolio (2905 m) je mjesto sa koga se inače pruža savršen pogled na poznatu sjeverozapdnu stijenu Mitikasa. Na žalost, ovaj put smo uskraćeni za taj prizor zbog oblaka koji se opet nadvijaju nad nas.

Kružnom stazom se spuštamo prema domu i ponovo uključujemo na stazu kojom smo jutros prošli. Uz predah za ručak i odmor u domu, spremamo se za završnu dionicu puta prema Prioniji. Ovaj put je kiša odlučila da nas prati cijelih sat vremena, ali hrabro nastavljamo dalje. Ipak, do doma stižemo uz vedro nebo zrake sunca, ali većini je potrebno presvlačenje u toplu i suvu odjeću. Bilo je tu malo grčeva, žuljeva, sitnijih povreda, ali na kraju svi bezbjedno stižemo do autobusa.

Čeka nas zasluženi odmor u Leptokariji, a zatim i cjelodnevno izležavanje na plaži uz savršenu temperaturu Egejskog mora koje je još uvijek zagrijano na vrlo toplih 27 stepeni Celzijusa.

Dio grupe odlazi na put do mnastira Meteori u obilazak ovih jedinstvenih građevina smještenih na vrhovima nedostupnih litica. I oni nam se u popodnevnim satima pridružuju na pješčanoj obali Leptokarije. Neko se kupa, neko izležva, neko obilazi gradić i prodavnice sa grčkim delicijama i suvenirima, ali svima je dan odmora dobro došao.

Naredno jutro krećemo na put, ali prije izlaska na autoput svraćamo do Soluna i Zejtinlika. Srpsko vojničko groblje, koje ustvari nije samo srpsko nego je i francusko, britansko, italijansko, grčko i rusko, je groblje savezničkih vojnika palih u Prvom svjetskom ratu i najveće je takvo u Grčkoj. Na mjesto nekadašnje Glavne vojne poljske bolnice srpske vojske je nastalo ovo groblje u kome je sahranjeno više od 21 000 boraca.

U tišini i s najdubljim poštovanjem obilazimo grobna mjesta i samu kosturnicu, gdje se nalaze preci i nekih od učesnika pohoda.

U ranim jutarnjim satima narednog dana stižemo u Prijedor, umorni ali zadovoljni sa odlično provedenim vremenom u gostima kod Zevsa, Here i njihove mnogobrojne porodice.

Tekst: D. Zgodić

Foto: V. Dešić, B. Derkuća Bevandić, D. Vujčić, M. Romčević i D. Zgodić

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Nelson Henderson, škotski ragbista, je jednom rekao: Shvatili ste smisao života ako sadite stabla, a znate da nećete sjediti u njihovom hladu.
Slična ideja se može primjeniti i na planinarenje. Koliko god vrhova popnete, koliko god u tome bili dobri, brzi i spretni, nećete postati istinski planinar ako nikada ne očistite ili obilježite neku planinarsku stazu, ako ne odnesete sa planine više smeća nego što ste ga sami napravili, ako kao pripadnik GSS-a ili obični planinar ne pomognete nekome u nevolji, ako ne podučite druge onome što znate… Lista je duga, ali shvatili ste poentu.
Sve dok bar nešto od toga ne napravite, dok ne uradite nešto za druge bez ikakve vidljive koristi za sebe, teško možete reći da ste planinar. Samo ste turista na planini, sa nešto skupljom opremom.
Vođeni tom idejom, ali i tradicijom Društva koje je od svog postanka radilo na izgradnji i održavanju planinarskih staza, ni nama nije bilo teško prionuti na posao i uraditi nešto od čega će korist imati svaki posjetilac najpoznatijeg vidikovca NP Kozara.
Prije nekoliko godina NP Kozara je postavio stubove sa rukohvatima da bi se pristup stijeni Kozaračkog kamena olakšao svima, jer to nije mjesto koje posjećuju samo iskusni planinari, nego i mnogi drugi. Na žalost, izbor materijala koji je tada iskorišten nije bio najbolji. Tako da je ubrzo rukohvat postao neupotrebljiv.
A nama iz „Klekovače“ je vidikovac Kozaračkog kamena važan jer je to mnogim članovima prvi korak u svijet planinarenja, to je mjesto gdje se na brzinu nakon radnog dana ode na kratku planinarsku turu, nalazi se u relativnoj blizini našeg planinarskog doma i centralna je tačka uspona za našu tradicionalnu akciju Pozdrav proljeću.
Tako smo odlučili da uz pomoć NP Kozara popravimo rukohvate i učinimo ih sigurnijim za sve posjetioce.
Oni su obezbijedili uže, a mi sav ostali materijal i volonterski rad naših članova. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni naše prijatelje iz TR Mix iz Kozarca, Nedžada i Eminu, koju su nam donirali dio materijala. Hvala i gospodinu V. Kosu koji pozajmio dio neophodnog alata i Nikoli koji je dovezao uže do Kamena.
I naravno, hvala svim članovima „Klekovače“ na njihovom trudu i radu.
Dragi planinari i izletnici, mi smo vam uspon do Kamena učinili lakšim i sigurnijim. Od vas tražimo samo da svoje smeće ponesete sa sobom. Ništa više.

PD Klekovača

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Kako najbolje završiti sezonu ljetnih uspona nego penjanjem na neki od alpskih klasika iznad 3000 m.

Mi smo izabrali dvije najviše planine u Nacionalnom parku Hohe Tauern, a jedna od njih je i najviša u Austriji i istočnom dijelu Alpi. A druga je dom najvećeg austrijskog glečera.

Pogađate, radi se o Grossglockneru (3798 m) i Grossvenedigeru (3666 m).

Iako su uslovi gotovo ljetni, kalendar kaže da smo već odavno u jesni, pa se shodno tome teško može naći dom na većim visinama koji je otvoren. Svaki doduše ima otvorenu zimsku sobu, ali to biramo samo kada je neophodno i kada je zaista zima. Ako već možemo birati, radije biramo duže uspone, ali nakon toplih obroka, tuša i udobnih kreveta.

Za Grossglockner je to bio dom Salmhütte (2644 m), u dolini Ködnitztal, odakle krećemo mnogo prije izlaska sunca i preko grebena i glečera koji pokriva sjeverozapadnu stijenu dolazimo do najvišeg planinarskog doma u Austriji, Erzherzog-Johann Hütte (3454 m), na grebenu Adlersruhe.

Uz neuobičajeno malu količinu snijega za ovo doba godine, prelazimo preko glečera podno glavne stijene Glocknera, gdje je neophodno skinuti dereze i vezati se užetom radi dodatne sigurnosti. Vrijeme je odlično, pa i radnim danima ima dosta gužve na uskom grebenu, što predstavlja i najveću opasnost. Prvo se dolazi do Kleinglocknera (3770 m), a zatim se spušta na sedlo Glocknerscharte (3766 m) i onda ponovo penje do glavnog vrha.

Grossglockner (3798 m) ili Veliki Klek, kako je poznat u slavenskim jezicima i što je možda korijen njegovog naziva, je najviša planina Austrije i istočnih Alpi.

Silazak nije ništa zahtjevniji od uspona, naprotiv. Opet je potrebno obratiti veliku pažnju na mjesta gdje se možemo mimoići s drugim grupama, tako da ničija sigurnost ne bude ugrožena.

Korak po korak  grebenom silazimo ponovo do glečera i uz ponovno montiranje dereza prelazimo i taj zahtjevni dio do doma. Odlučujemo da se ne vraćamo istim putem, nego od doma idemo preko osigurane staze niz greben, Ködnitzkees glečera uz dereze, pa zatim doma Studlhütte (2801 m). Nakon 12 sati od polaska iz doma stižemo u dolinu gdje smo ostavili automobil, umorni i sretni postignutim, pozdravljamo Grossglockner do slijedećeg puta.

Nakon jednog dana odmora u pitoresknim austrijskim varošicama i gradićima, krećemo prema drugoj najvišoj planini Nacionalnog parka Hohe Tauern, Grossvenedigeru (3666 m). Ponovo uspon kreće sa prilično niske tačke. Planinarski dom Johanishütte (2121 m) je jedan od najstarijih domova u Austriji, izgrađen 1857. godine i potpuno renoviran 1999. godine. Iako je u Austriji njime upravlja DAV (Njemački planinarski savez), što je slučaj sa mnogim domovima u Austiji ili Njemačkoj koji pripadaju savezu susjedne države.

Danas nas čeka više od 1500 m uspona i više od 2200 m silaska, što je i mnogo više računajući kumulativne uspone i silaske. Spremni na to, opet krećemo mnogo prije svitanja. Ali nismo toliko ni uranili jer je sat vremena prije nas otišla jedna velika grupa.

Brže nego što kaže putokaz prelazimo uspon do doma Defreggerhaus (2964 m). Dom nosi ime po slikaru Franzu von Defreggeru (1835 – 1921). Prošle godine je bio zatvoren zbog problema sa statikom građevine postavljene na permafrost. Otvoren je ponovo ove godine, no sezona je završila, pa tu nailazimo na zatvorena vrata. Nakon kratkog odmora i još malo kretanja grebenom stižemo do najvećeg austrijskog glečera Schlatenkees, koji se od samog vrha planine spušta 2000 m u dolinu Ködnitztal. Trenutno mu je najveća procijenjena debljina 200 m, a nekada je to bilo duplo više.

Ta debljina je ujedno i najveća dubina glečerskih pukotina, koje predstavljaju najveću opasnost kod uspona na Grossvnediger ovom rutom.

Strogo je zabranjeno kretanje bez glečerske naveze.

Ali s obzirom da skoro nije bilo snježnih padavina, većina pukotina je dobro vidljiva i to u nekoj mjeri olakšava kretanje glečerom. Istim ritmom naveze stižemo i do vršnog grebena koji podsjeća na onaj na Mont Blancu, ali uz manji nagib bočnih padina.

Na vrhu Grossvenedigera (3666 m) je dovoljno prostora za odmor, pauzu za obrok i uživanje u savršenom pogledu na sve alpske vrhove oko nas. Savršeno vidimo Grossglockner, gdje smo bili prije dva dana. Veneciju ne vidimo, iako legenda kaže da se 200 km udaljen grad vidi po vedrom danu i da je to razlog zašto planina nosi ime Grossvenediger (Veliki Venecijanac).

12 sati nakon polaska iz doma i 2200 m niže završavamo naš izlet i zahvalni planinama na sjajnom vremenu i  bezbjednom usponu, obećavamo ponovni dolazak. Za kraj nas pozdravlja i jedan slatki mrmot koji mirno pozira dok ga fotografišemo.

Tekst: D. Zgodić

Foto: M. Bogdanović, D. Zgodić

“Protekli vikend smo uživali na najvišim planinama Austrije. Kako nam je bilo pogledajte ovdje i pročitajte na: https://www.pdklekovaca.org/?p=8092”

From Grossglockner & Grossvenediger 2023. Posted by Planinarsko društvo „Klekovača” Prijedor on 10/04/2023 (38 items)

Generated by Facebook Photo Fetcher 2

Dragi članovi, simpatizeri, ali i svi drugi ljubitelji prirode, kao što znate jedna od naših glavnih misija je organizovanje planinarskih pohoda i izleta. Ali jednako važan, ako ne i važniji cilj nam je očuvanje prirode kroz naše aktivnosti. Redovnim akcijama čistimo našu Kozaru od tragova neljudi i uređujemo staze kojima hodate. Mnogi su prepoznali te naše aktivnosti i ove godine smo uz mnoge druge aktiviste jedni od nominovanih za kampanju “Šampioni zaštite prirode, BiH Green awards”. Zato vas simbolično danas, na Svjetski dan šuma, pozivamo da nam date svoj glas i da podijelite sa svima sa kojima dijelimo iste vrijednosti ovaj link: https://crp.org.ba/samp…/organizacije-udruzenja-fondacije/

Naravno, pozivamo vas da glasate i svim u drugim nominovanim kategorijama.

Hvala!