Vijesti

JU Centar za socijalni rad Prijedor je u periodu od 11.05.2022. do 19.05.2022. godine realizovao kampanju promocije porodice i porodičnih vrijednosti sa različitim aktivnostima i u saradnji sa različitim subjektima i resursima u lokalnoj zajednici pod nazivom “Slavimo prijedorske porodice”.

U okviru ovih aktivnosti, JU CSR je ostvario saradnju i sa Planinarskim društvom „Klekovača“ Prijedor te je organizovana pješačka tura dana 16.05. simbolično na Dan našeg grada gdje su učestvovale porodice i gdje je cilj bio promovisanje zdravog života porodica i boravak u prirodi. Akciji su prisustvovale i porodice sa malom djecom, svi su bili zadovoljni, puni pozitivnih utisaka i sa željom da ponove aktivnost. Pješačku tura je realizovana pod nazivom „Dočekajmo zalazak sunca na jednom od vidikovaca Kozare“ a hodalo se od Rajkovića preko Kotlovače do Bijelog kamena odakle se pruža prelijep pogled prema gradu, planinama na jugu ali i ostatku Kozare. Akciji su prisustvovali i predstavnici JU CSR koji su inače aktivni planinari ovog Društva.

Podržavamo ovaj vid aktivnosti i ponosni smo što smo doprinijeli jačanju porodica i promovisanju zdravih porodičnih i životnih vrijednosti. Do sledećeg puta, planinarski pozdrav!

Tekst: S. Topić
Fotografije: S. Topić i M. Sarić

U petak, 22. aprila 2022. godine napustio nas je Mihajlo Šurlan – Mišo.

Gimnazijski profesor, fotograf, motociklista, planinar a prije svega veliki čovjek. Život ga nije mazio ali je uvijek bio vedrog duha i nasmijanog lica donoseći “Sunce poslije kiše”. Svaka njegova šala je bila duboka, stigne te kasnije i dugo drži, toliko dugo da je davala podstrek životu kada se činilo da izlaza nema. Mišina neposrednost je mamila okolinu, mamila nas sve da budemo blizu njega ali opet sa velikim poštovanjem i sigurno nečim novim što ćemo naučiti na samo njegov “pitak” način.

Mnoge je uveo u planinarstvo. Imao je taj poseban dar da ti neopaženo uđe pod kožu svojim duhovitim i blagim pristupom i tako te privoli na nešto od čega si imao nerealan strah. Samo je on to tako znao. Nije to bilo samo puko planinarenje: društveno korisna akcija, čas života i beskrajan smijeh i zabava. Mnoge generacije gimnazijalaca mogu mu zahvaliti na svom prvom usponu na najviši vrh ove zemlje – Maglić. Za Mišu je to bila kao ekskurzija, posebna kao što je i sam bio a za nas novo pomjeranje granica neophodno za život koji slijedi.

Mišo, Mikajlo, Šuki… bio je dugogodišnji aktivni planinar. Bio je predsjednik Planinarskog društva “Klekovača”, sekretar i u dva mandata član nadzornog odbora. Posebno se istakao u prvoj poslijeratnoj obnovi planinarskog doma na Kotlovači. To je bila njegova druga kuća koju je zavolio još od svojih gimnazijskih dana i dolazio joj često.

Na vječni počinak našeg druga ćemo ispratiti u utorak u 13 časova na gradskom groblju “Pašinac”.

Ovo nije zbogom nego doviđenja do sljedećeg zajedničkog uspona.

Počivaj u miru dobri čovječe!

Rođendani su uvijek zanimljivi trenuci, vjerovatno zbog ukusne torte, dobre zabave a ponajviše radosti druženja. Jedna takva rođendanska zabava, na sebi svojstven način, desila se u nedjelju 27. marta 2022. godine. Naime, planinari PD „Vizant 74274“ iz Čečave su obilježili četvrti rođendan svog društva.

Svega je bilo što je u prvoj rečenici napisano osim torte a poslastice je ipak bilo a to je dragulj toga kraja: pećina Rastuša. No, krenimo redom.

Mnoštvo planinara se okupilo toga sunčanog nedjeljnog jutra u Čečavi, mjestašcu nadomak Teslića. Iako mala, Čečava ima lijep i prostran trg na kojem su nas ljubazni domaćini dočekali sa toplim čajevima i kafom. Kada su posljednji učesnici došli u planirano vrijeme smo krenuli na stazu. Lagano uzbrdo kad ispred nas se ukaza otvor pećine. Svi smo ga fotografisali i naravno pred njim pozirali dok nam domaćini nisu rekli da to nije ulaz u pećinu u koju smo se uputili. Možda to jeste jedan od njenih kanal ali ne trebamo na njega. Avaj! Dalje smo nastavili uzbrdo a pred nama se ukazivao prelijep pejzaž ovog kraja. Blago brežuljkast, sa zelenilom koje se tek budilo.

Savladali smo uspon a mislim nam je donio pravo čudo. Preko naših glava su bukvalno preletjele tri srne. Da, preletjele. Došle su niotkuda, iznenadile se nama i mi njima a kako su još uvijek bile na maloj stijeni i brini iznad nas zaista su skočile iznad naših glava i otišle dalje u prirodu koliko su ih noge nosile. Ovo je prizor koji se samo može zapamtiti. To uzbuđenje nas je neprimjetno dovelo do velikog ulaza u pećinu Rastuša.

Pećina je velika i ima nekoliko dvorana ali su hodnici do njih mjestimično uski i niski pa su domaćini strpljivo uvodili grupe po 40 ljudi. Čekali smo svoj red. Isplatilo se. Popločane staze su nas vodile osvijetljenim hodnicima i već su nas očaravali visinom svoda, stalaktitima i zlatnim kapljicama rose na njima. Grandiozne su dvorane, ukrašene nakitom ali i sobe koje su neodoljiva mjesta za fotografisanje. Ugledali smo jednog šišmiša kako spava u svojoj visećoj pozi. Idući dalje ugledali smo ih stotine kako na jednom mjestu spavaju ili lete unaokolo. Nevjerovatan je prizor stajati i gledati ih kako ti vrlo precizno zaobilaze glavu. Ovo je pećina, pored još dvije u Evropi, ima jedinstve tigraste šare na pećinskog nakitu.

Poslije rashlađivanja uslijedilo je zagrijavanje i sunčanje koje je kod nas planinara poznato kao gušteranje“. Prezalogajili smo i više nego što ta riječ podrazumijeva i nakupili D vitamina koji nam je prijeko potreban poslije zime. Puni energije i elana začuli smo: Poookret!

Šumskom, dobro markiranom stazom smo izašli na brdo Sokolina (427 m) odakle se pruža pogled prema Slavoniji ali je zbog izmaglice u daljini nismo vidjeli. Na širokoj, rekao bih, visoravni smo svi fotografisali. Po procjeni domaćina bilo nas je tristo.

Spuštanje nizbrdo je vodilo kroz selo čija svaka kuća ima neku svoju priču i svjedok je istorije. Prošli smo pored dva živopisne jezera na koje smo imali pogled odozgo sa staze.

Hodanje od 13 km nas je dovelo do društvenog doma i grasulja. Svako naše druženje kao šlag na torti ima taj zajednički ručak. Pored toga što je grasulj bio odličan a domaćini puni želje da nas dobro nahrane pripremili su i kulturno zabavni program. Posebno smo se oduševili virtuozu na violini koji je svirao u svim gimnastičkim pozama. Svaka čast maestro!

Svaka čast domaćini! Svaka čast planinari koji ste ovaj dan učinili posebnim! Vidimo se dogodine.

Tekst: Marko Sarić

Fotografije: Radivoje Petković, Sanja Topić, Jovana Mejakić i Marko Sarić

Planinarsko sportsko društvo “Pecija” iz Kozarske Dubice nas je pozvalo da uzmemo učešće na transverzali “Pecijine staze” koja će se održati u nedjelju, 17. aprila 2022. godine u okviru obilježavanja Dana opštine Kozarska Dubica. Planiran je pohod kružnom planinarskom stazom Manastir Moštanica – Palež (542 m) – Gradina – Manastir Moštanica.

Palež je mjesto gdje je 1942. godine osnovana V kozraska brigada. Tu je Skender Kulenović pročitao svoju poemu “Stojanaka majka Knežopoljka”.

Planinarska staza je obilježena, srednje zahtjevna, sa blagim usponima, pogodna za sve uzraste obilaznika i dužine 18 km. U povratku učesnici mogu izabrati kraću stazu koja ne obuhvata Gradinu koja je duga 14 km.

PROGRAM POHODA (nedjelja, 17.04.2022. godine):

1. 7:30 – polazak ispred sportske dvorane Mladost;
2. 8:30 – dolazak kod manastira Moštanica;
3. 9:00 – početak pješačenja planinarskom stazom;
4. 11:30 – izlazak na Palež, odmor kod spomenika, čas istorije, osvježenje uz čaj;
5. 12:00 – polazak sa Paleža;
6. 14:00 – završetak pješačenja i dolazak kod manastira Moštanica i ručak za sve učesnike pohoda (posni grah);
7. 15:30 – dolazak kod Manastira (dužom stazom preko Gradine);
8. 16:30 – polazak prema Prijedoru;
9. 17:30 – dolazak u Prijedor.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, ranac, štapovi za hodanje, hrana, pribor za jelo i tanjir (porcija), voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.

Cijena prevoza je 12 KM.

Prijave za učešće na akciji izvršiti na tel. 065/611-052 (Duško Vujičić) do četvrtka, 14.04.2022. godine do kada je obavezno izvršiti uplatu. Uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Prednost kod prijave imaju članovi Društva sa plaćenom članarinom za tekuću godinu.

Vodič je Duško Vujičić.

Prijavljeni učesnici su dužni da se kreću navedenom stazom jer će nju obezbjeđivati vodiči PSD “Pecija”.

Srdačan planinarski pozdrav!

Grad Prijedor je po drugi put organizovao ekološku akciju pod nazivom “Čisto proljeće” koja je održana 20. marta da bi na simboličan način obilježili prvi dan proljeća i Svjetski dan šuma.

Ova akcija je bio način da se podigne svijest građana, da ne bacaju otpad mimo mjesta koja su za to predviđena i da čuvaju životnu sredinu. Moto akcije je bio “Za jedan dan očistimo grad” a učestvovanje u akciji je bilo dobrovoljnog karaktera zbog čega upućena zahvalnost svim njenim učesnicima.

Akciji su se odazvali Planinarsko društvo Klekovača, Slavica Vokić iz Velikog Palančišta, Odbojkaški klub “Vožd”, mještani Jelićke, neformalna grupa mladih projekta, “Ja srce Prijedor”, savjeti mjesnih zajednica Rizvanovići, Rakovčani i Lamovita, Odred izviđača “Dr Mladen Stojanović”, učenici Centra, “Sunce”, osnovne škole “Jovan Cvijić” Brezičani, “Branko Radičević” Petrovo, “Desanka Maksimović” Prijedor, Osnovna škola “Kozarac” Kozarac i prijatelji, mještani Rakelića te Omladinska organizacija “Čuvari Sane” i prijatelji.

Da bi motivisali građane da učestvuju u ovoj akciji organizovan je i prijem fotografija prije i poslije čišćenja, a kao znak zahvalnosti i za dalju motivaciju, najvrijedniji građani nagrađeni su prigodnim nagradama. Nagrade su bile 10 kompleta godišnjih ulaznica za Nacionalni park Kozara i poklon bonovi u vrijednosti od 50 KM, 100 KM i 200 KM za kupovinu u rasadniku Centra za sjemensko-rasadničku proizvodnju” Doboj radna jedinica “Gornja Puharska” Prijedor.

Naše planinarsko društvo je dobilo poklon bon od 100 KM koji ćemo iskoristiti za kupovinu sadnica koje će krasiti dvorište planinarskog doma “Kotlovača” na Kozari. Zahvalnica i poklon bon su uručeni predsjedniku Društva Mr Draganu Romčeviću.

Gradu Prijedoru se zahvaljujemo na prepoznatom trudu i angažmanu naših planinara!

Domaćinsko upravljanje podrazumijeva stalnu brigu i rad. Pa tako i mi u Klekovači konstantno brinemo o našem domu. Nedavno smo zamijenili dotrajale oluke i vjetrolajsne, ali i osigurali vodovodnu cijev termičkom i mehaničkom zaštitom.

Da, otkrili smo i da u potoku žive ribe, na drveću ptice, a na našem krovu zmije.

U noći između subote i nedjelje (26/27. marta) počinje ljetno računanje vremena. Svoje časovnike pomjerite za jedan sat unaprijed.

Poštovani planinari,

Nakon dvije godine ponovo pozdravljamo proljeće na Kozari. Pozivamo vas da i ove godine, u nedjelju 20. marta, uzmete učešće u planinarskom pohodu „Pozdrav proljeću“ koji svake godine okuplja sve više učesnika iz Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i šire. Planirali smo pohod od Rajkovića preko Kozaračkog kamena do Mrakovice u dužini od 13 km. Staza je pogodna za sve uzraste obilaznika. Uspon na Kozarački kamen i silazak su zahtjevni ali taj dio staze će biti obezbjeđen konopcima kao rukohvatima.

Na osnovu naredbe Štaba za vanredne situacije grada Prijedora ručak neće biti organizovan na Mrakovici već će učesnicima biti podijeljeni sendviči na početku staze u Rajkovićima.

PROGRAM POHODA (nedjelja, 20. mart 2022. godine):

I za planinare i građane Prijedora:

1. 8:00 i 9:00 – polazak autobusa ispred sportske dvorane „Mladost“ u Prijedoru;
2. 15:00 i 16:00 – povratak sa Mrakovice.

Cijena povratne autobuske karte je 2 KM.

II za planinare van Prijedora:

1. 9:00 do 9:30 – dolazak u Rajkoviće (275 m n/v) i početak uspona u manjim grupama;
2. 9:00 do 13:00 – pješačenje stazom br. 3 preko Kozaračkog kamena (658 m n/v) do Mrakovice (802 m n/v) uz kraće odmore;
3. 13:00 – dolazak prvih učesnika na Mrakovicu, osvježenje toplim čajevima;
4. 13:30 – kulturno-zabavni program;
5. 14:30 – dodjela zahvalnica;
6. 15:00 – kraj manifestacije i povratak sa Mrakovice.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija i psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, rezervna presvlaka, zaštita od kiše, štapovi za hodanje, ranac, hrana, voda, planinarska knjižica, prva pomoć, foto-aparat. Ukoliko planirate povesti psa na uspon, molimo vas da bude na povodcu i da nosi masku.

Za učesnike koji dolaze iz udaljenijih krajeva obezbjedili smo smještaj u planinarskim domovima na Kotlovači i na Mrakovici po cijeni od 10 do 15 KM za noć (uz pl. iskaznicu). Njihov dolazak se preporučuje u subotu, 19.03.2022. do 22:00. Molimo sekretare društava koja će doći na ovu manifestaciju a planiraju noćenje da pošalju spiskove za prijavu učesnika putem e-maila info@pdklekovaca.org najkasnije do četvrtka, 17.03.2022. godine.

Prijava društava/klubova/sekcija će se vršiti na startu staze u Rajkovićima.

Svi učesnici su dužni da se kreću navedenom stazom jer će nju obezbjeđivati vodiči PD “Klekovača” Prijedor i spasioci.

Učesnici stazu obilaze na sopstvenu odgovornost!

Planine u regionu sam nam, uglavnom, svima znane i akcije koje se na njima održavaju. Ima tu jedna planina koja koja u posljednje vrijeme privlači sve više planinara i zaljubljenika u prirodu. To duguje, prije svega, planinarskom maršu koji već 11 puta dovodi nove zaljubljenike sa već starim znalcima. Riječ je o Grmečkim maršu na istoimenoj planini.

Početkom (u pravilu) februara svake godine gosti smo Grmeča. U nedjelju, 13. dana u februaru okupio se veliki broj planinara iz BiH. Zaputili smo se dobro poznatom stazom ka vrhu. Snijega i leda je bilo što priliči ovom dobu godine. Hodajući, čuo se tup zvuk ispod naših stopa što je upućivalo da je ispod led i tvrd snijeg. Bilo je dobro znati da je to tako obzirom da smo znali da je visina sniježnog pokrivača 100 cm pa bi pravljenje prtine bilo baš zanimljivo. Zanimljivo mišićima nogu, naravno. Negdje se dešavalo da koja noga (zadnja) propadne ali tu su srećom prednje noge koje spašavaju situaciju ali i prijateljska pomoć je tu.

Malo po malo, sa po kojom pauzom a sa puno snijega, vedrine i srdačne priče dolazimo do pod vrh. Tu je onaj dobro znani grafit sa „10 minuta“ za koji početnici misli da je još jedna vodička fora iz zbirke fora „Još samo malo“, pored kojeg smo pričekali da da svi dođu i onda u koloni sa rastojanje (da ne bi bilo petom u zube onoga iza) krenuli na završni uspon. Snijeg na usponu je bio taman te su se lijepo pod cipelama pravili stepenici i lako smo izašli na vrh. Crni vrh sa svojih 1605 m visine, iako šumovit, pruža pogled na Petrovačko polje i planine na jugu (Dimitor, Lisinu, Vitorog, Klekovaču, Osječenicu pa čak i Dinaru) a na sjeveru sansku dolinu i planinu Kozaru). Sreli smo se tu sa dosta prijatelja koje je ne možemo vidjeti dok hodamo u koloni. Fotografisali smo se sa zastavama u raznim pozama te kratko odmorili.

Pošto smo među prvima izašli na vrh odlučili smo da krenemo nazad jer će prolaskom glavnine staza biti bob staza. Spustili smo se do ispod vrha i tu napravili dužu pauzu uz razne mezetluke, štrudle i kolače. Treba energije. Kao što kaže drug Mrđo: „Ja dođem na planinu samo da jedem.“

Hodanje nazad je bilo sporije nego uzbrdo zbog gužve ali i mnogih prijatelja sa kojima se stane, popriča, uslika. To i jeste čar ovog našeg planinarskog života: vidjeti dragog prijatelja, uslikati neko zanimljivo drvo ili pak životinju a ne kao za olimpijsku normu otići gore i nazad. Među zadnjima je tu bio zaštitnik ovog Marša u svakom smislu te riječi. Neko ko organizuje sve ovo, osmišljava ali i brine o zdravlju učesnik – Neno Dobrijević. Drugu Neni je napokon uručena članska kartica našeg Društva. Pravo mjesto i trenutak za to.

Mi smo nastavili nizbrdo prema petrovačkoj cesti. Simbol je stradanja ljudi ovog kraja u dva posljednja rata. Ne zna se u kojem je grđe bilo. Ovaj Marš je podsjetnik na dešavanja iz II svjetskog rata. Kada je u februaru 1943. Godine krenula Četvrta ofanzivu partizanski borci su uspjeli da odbrane ovaj kraj i sačuvaju ga kao slobodni teritoriju što je doprinijelo da u jesen iste godine cijeli podgrmečki kraj bude slobodna teritorija.

Dolaskom na cestu imali smo ugodno druženje sa ostalim učesnicima 11. Grmečkog marša, uhvatili sunčevih zraka. Sretni i zadovoljni i bez imalo umora krenuli smo prema Prijedoru.

Tekst: Marko Sarić