Vijesti

“Sveti januar”, kako popularno zovemo početak godine, ispunjen je slavljima nosi sa sobom holesterol party. Da bismo imali pravi detox pobrinuo se naš Zoran Miljatović, predsjednik PU “Novska planina” tako što je organizovao prelijepu zimsku šetnju Novskom planinom.

Dobar dio ove staze obilazimo ljeti ali je uvijek posebno lijepo za doživjeti te krajolike u nekom drugačijem ruhu. Jeste da nije pravo zimsko vrijeme bilo ali nama sasvim dovoljno. Vrijeme niti previše hladno niti toplo činilo je dan savršenim za hodanje.

Okupili smo se u selu Jablanica gdje smo kod crkve odali tužnu poštu minutom šutnje za našeg tragično preminulog Ljubišu i njegovu ćerku Andreu. Od Jablanice smo se uspeli prema visu Vješala koji taj naziv nosiv još iz turskog perioda. Odatle se već počeo pružati pogled prema dolini rijeke Une i južnim obroncima planine Grmeč.

Spustili smo se u potok Šuća koji oko sebe ima široku zaravan i time izašli na stazu ljetne obilaznice. Potom smo preko Pošte i Velkića brda izašli opet na vis. Tu su nas domaćini počastili kuvanim vinom, rakijom i čajem. Taman je to bila prilika da se uzme i koja čašica razgovora sa dragim ljudima, naprave zajedničke fotografije i po koja šala.

Odatle smo krenuli nizbrdo prema naselju Roga. Cijeli spust ide iznad Une i čini ga vrlo živopisnom gledajući je kako onako smaragdna vijuga između brda.

Roga je baba Roga jer smo se tu morali rastati od drugara sa kojima smo hodali cijeli dan (a bilo nas je oko 100 iz Novog Grada, Prijedora, Kozarske Dubice, Banja Luke, Kneževa) i poći kućama. Bio je ovo jako lijepo proveden dan.

Tekst: Marko Sarić
Fotografije: Radivoje Petković, Zoran Miljatović, Nemanja Mijić, Valentina Dešić, Dragica Kondić i Jovana Mejakić

Planinarsko društvo „Kozara“ iz Banjaluke nas je pozvalo da učestvujemo na tradicionalnoj manifestaciji „Zimska banjalučka transverzala“ koja će se održati u nedjelju 22.1.2023. godine. Planiran je prolazak preko Trešnjika, Šehitluka i kanjonom Suturlije do zbornog mjesta pored planinarskog doma „Šibovi“. Staza je duga 17km.

Program pohoda:

7:30 – polazak autobusom ispred sportske dvorane “Mladost” u Prijedoru;

8:30-9:00 – dolazak u Banja Luku i okupljanje svih učesnika pohoda na parkingu ispred fabrike obuće „Bosna“;

9h – polazak na Trešnjik;

10h – dolazak na Trešnjik i kratka pauza;

10:45 – dolazak do spomenika na Šehitlucima, spuštanje do Srpskih Toplica, prolazak kanjonom Suturlije;

13-14h – dolazak do planinarskog doma „Šibovi“;

14-16h – druženje uz topple napitke;

16h – polazak autobusom sa parkinga ispred Novog groblja prema Prijedoru;

17h – dolazak u Prijedor.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.

Cijena prevoza je 10 KM.

Prijave za učešće na akciji izvršiti na tel. 065/611-052 (Duško Vujičić) do četvrtka, 19.1.2023. godine do kada je obavezno izvršiti uplatu. Uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni koji izvrše uplatu obezbjeđuju mjesto u autobusu.

Vodič je Duško Vujičić.

Prijavljeni učesnici stazu obilaze na sopstvenu odgovornost!

Srdačan planinarski pozdrav!

U Istočnom Sarajevu je 9. januara 2023. godine upriličen svečani defile pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova i ostalih ustanova i organizacija povodom Dana Republike Srpske.

Kao 35. po redu u defileu bio je ešalon Planinarskog saveza Republike Srpske kojeg je činilo 48 planinara iz nekoliko planinarskih društava/klubova. Ovo je do sada najmasovnije učešće planinara.

Među njima, učešće su uzeli i članovi Planinarskog društva “Klekovača” Prijedor. Umjesto tragično preminulog našeg Ljubiše Aramande ešalon je predvodila Ranka Savičić, sekretar Planinarskog saveza Republike Srpske.

In memoriam

Andrea Aramanda 29.3.1999. – 31.12.2022.
Ljubiša Aramanda 13.10.1975. – 31.12.2022.

U teškoj avionskoj nesreći koja se dogodila u zoni aerodroma “Urije” u Prijedoru smrtno su stradali Ljubiša Aramanda i njegova ćerka Andrea.

Ljubiša je 20 godina bio veoma aktivan član Planinarskog društva “Klekovača”. Nekoliko puta je biran za člana upravnog odbora a trenutno je bio na mjestu člana nadzornog odbora. Kao naš predstavnik bio je u upravnim tijelima Planinarskog saveza Republike Srpske a u tri mandata predsjednik Saveza.

Najbitnija funkcija na kojoj je bio je biti voljeni sin, suprug i otac. Iza njega su mnoge pohođene planine i planinski vrhovi. U ljepote planinarstva je uveo svoju porodicu i mnoge ljude oko sebe. Sa kim ima ljepše podjeliti sreću i ljepotu nego sa porodicom i dragim ljudima!? Pokretač je bezbroj akcija i aktivnosti ali samo sa ciljem da ljudi budu sretni i na okupu. Posjedovao je tu sposobnost da te privoli na nešto od čega imaš strah zato što je nepoznato a kasnije shvatiš koliko si sretan i šta si mogao da propustiš.

Kako je uvijek htio da budu na okupu sudbina je htjela i da otputuju zajedno u vječnost.

Kako se oprostiti od nekoga koga si zagrlio prije par trenutaka?

Kako se oprostiti od osmjeha?

Kako se oprostiti od nekoga ko ti kaže: hajdemo uraditi ovo ili ono?

Kako se oprostiti od nekoga kod koga je sve moglo i ništa nije bilo nemoguće?

Kako se oprostiti od nekoga kome nije bilo problem pustiti suzu za razliku od ostalih balkanskih muškaraca?

Kako se oprostiti od nekoga koji je mnoge stvari radio u korist svoje štete samo da bi drugima bilo bolje?

Nećemo se oprostiti. Samo ćemo odložiti viđanje do nekog sljedećeg uspona a do tada ćeš nas paziti kružeći avionom oko neke nebeske planine.

Neka im je vječna slava i hvala!

Sahrana naših Ljubiše i Andree Aramanda biće u utorak, 3.1.2023. godine na Gradskom pravoslavnom groblju (Rudnička bb) u Prijedoru u 14 časova.

Komemorativna sjednica će biti održana istog dana u 12 časova u Pozorištu Prijedor (Branislava Nušića 11) a knjiga žalosti će biti otvorena od 10 časova.

Vladimir Grublješić
1928 – 2022

Danas nas je nakon kraće bolesti napustio naš voljeni čika Vlado.

Bio je dugogodišnji član Planinarskog društva “Klekovača”. Za sebe je volio da kaže da je profesionalni planinar. Disao je planinom a bogotovo omiljenom mu Kozarom. Volio je sve što je vezano za planinu a najviše ljude sa kojima se rado družio. Njegove šale, doskočice i različiti komičarski rekviziti uveseljavali su sve oko njega a svakom društvu davao je svoju notu.

Voljeli su i ljudi čika Vladu. Nije bilo izleta a ni zabave na koju nije bio pozvan. Širio je vedar duh i pozitivnu energiju.

Hroničar je našeg planinarskog društva i savremenik nekih davnih vremena. Do detalja se sjećao mnogih pojedinosti a naročito onih vezanih za planinarski dom na Kotlovači. Tu se uvijek mogla da čuje neka zanimljivost i važan detalj. Kotlovača mu je bila drugi dom. Zahvaljujući ljubavi i požrtvovanosti prema njoj imali smo šta da naslijedimo.

Drug Vlado je bio predsjednik, sekretar, vodič, član upravnog i nadzornog odbora i prije nekoliko godina član suda časti. Nosilac je visokih planinarskih priznanja Planinarskog saveza Jugoslavije, Planinarskog saveza BiH i Planinarskog saveza Republike Srpske.

Najstariji je aktivni planinar u BiH a svoj posljednji izlet je imao na Kozari u nedjelju.

Ovo nije zbogom nego do viđenja do nekog sljedećeg zajedničkog uspona! Počivajte u miru druže Vlado!

Sahrana našeg čika Vlade će biti u subotu, 31.12.2022. godine u 13 časova na Gradskom pravoslavnom groblju (Rudnička bb) u Prijedoru.

Povorka kreće sa glavne kapije groblja.

PD “Klekovača” Prijedor je dobilo poziv od PD “Motajica” Srbac da uzme učešće na tradicionalnom usponu na Motajicu u nedjelju, 25.12.2022. godine. S toga, organizujemo odlazak planinara na ovaj pohod.

PROGRAM POHODA:

1. 7h – polazak autobusa ispred Sportske dvorane “Mladost”;
2. 7:50 – polazak ispred tržnog centra “Fis” u Banja Luci;
3. 8:40 – dolazak u selo Lepenica kod planinarskog doma u Nikolića potoku;
4. 9h – početak uspona;
5. 11h – izlazak na vrh Gradina (652m);
6. 12h – polazak sa vrha prema pl. domu;
7. 14h – dolazak u pl. dom, ručak za sve učesnike uspona, druženje, odmor;
8. 16h – polazak prema Prijedoru;
9. 17:30 – dolazak u Prijedor.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, kapa, naočale za zaštitu od sunca, ranac, štapovi za hodanje, pribor za jelo (obavezno!), hrana, voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.

Domaćin organizuje besplatan ručak za sve učesnike uspona.

Cijena prevoza je 20 KM.

Prijave izvršiti kod Duška Vujičića isključivo pozivom na tel: 065/611-052 do četvrtka 22. decembra a obavezne uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća na pohodu.

Ukoliko prijavljeni otkaže učestvovanje 48h prije početka akcije uplaćeni novac se ne vraća osim ukoliko za sebe pronađe zamjenu.

Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!

Vodič je Duško Vujičić.

Pridružite nam se!

Sve veća pažnja na značaj planina navela je Ujedinjene nacije da 2002. godinu proglasi UN-ovom Međunarodnom godinom planina. Prvi međunarodni dan planina obilježen je sljedeće, 2003. godine.

Tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana planina (IMD) 11. decembra je "Žene pomjeraju planine". 

Žene imaju ključnu ulogu u očuvanju planina i socijalnom i ekonomskom razvoju. One su često glavni rukovodioci planinskih resursa, čuvari biodiverziteta, čuvari tradicionalnog naslijeđa, čuvari lokalne kulture i stručnjaci za tradicionalnu medicinu.

S toga, sretan nam Dan planina! Uživajmo u njima, poštujemo ih a one će nas nesebično nagraditi za to.

Početak novembra rado isčekujemo jednu hedinističku planinarsku akciju. To je spoj planinarenja slavonskim brežuljcima sa dobrim druženjem, kapljicama dobrog vina i što je najvažnije spoj nas sviju sa dobrom zabavom. Radi se o krštenju vina, tj. o Martinju u Kutjevu. Radosno smo ga čekali nakon dvije godine pauze.

Po običaju krenuli smo rano u jutro u nedelju, 6. novembra put Kutjeva. U tom idiličnom slavonskom gradiću podno planine Papuk domaćini su nas dočekali sa uobičajenim doručkom: slanina, kobasica, čvarci i šnjite masti. Savršen unos energije za uspone koji su uslijedili a dobra podloga za mlado vino.

Krenuli smo uz brdo. Uslijedili su nepregledni vinogradi sa tako lijepo poravnanim čokotima. Pejzaž upotpunjuju i daju mu jednu vedriju i prepoznatljivu notu. Svaki vinograd prate i vinski podrumi. Vinari su nesebično iznjeli mnoge sorta vina na degustaciju. Posebno su ponosni na svoju, na daleko poznatu, graševinu. Ta vinska stanica je prilika, pored degustacije, za susret sa planinarima i ostalim posjetiocima, uživanje u pogledu i lijepoj atmosferi. Nekad je teško krenuti i odvojiti se od toga svega ali ipak nas čekaju nove staze ali i još vinograda. Usponi su bili pred nama. Priroda oko nas je bila živopisna, sva u punom spektru boja koju jesen daje. Vremenske prilike su nam bile naklonjene pa je bilo savršeno vrijeme za planinarenje: ni toplo ni hladno.

Vodička služba je na visini zadatka bila kako na visini na kojoj smo se nalazili a tako i na visini svoje ljubaznosti i profesionalizma. Pazili su da niko ne skrene sa staze, da niko ne zaostane i da svi stignemo gdje smo naumili. Budno su nas pratili pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja za svaki slučaj da nam nešto odozgo ne bi palo na pamet ili da nogu ne bismo stavili negdje gdje ne treba.

Vodiči su se na jednom mjestu razdvojili. Jedni su poveli planinare lakšom stazom prema planinarskoj kući “Mláka” a drugi prema vrhu Rogin kamen. Na Mláki su planinari odmarali u i oko kuće uz vatru, po koju deliciju koja se pekla na vatri i uz tople napitke.

Izlazak na Rogin kamen nije nudio očekivani dobar pogled na okolinu zbog oblaka koji je “poklopio” okolinu. Uspeli smo se na novu drvenu osmatračnicu da odatle pokušamo šta vidjeti ali avaj. No to nas nije spriječilo da se dobro zabavimo sa veselom družinom, vodičem Francuzom i da zasladimo slasticama Anamarije koja je tajnica društva iz Požege.

Krenuli smo nazad prema Kutjevu i usput susrećući drage ljude. Svi smo se poželjeli jedni drugih jer nas nije bilo zajedno dvije godine. U prilasku gradiću čula se muzika sa prepoznatljivim slavonskom melodijom taburica. Na trgu je vinski biskup krstio vino a sveopšte veselje je izmamilo da svi učestvuju u pjesmi i kolcetu. Tu smo sreli našeg Branislava Galića sa Pala kojeg smo zadnji put vidjeli, gotovo na istom mjestu prije korone.

Obično ovu akciju završavamo kod našeg Vinka Krsnika i njegovih roditelja u njihovom vinskom podrumu. Dan ranije je tu bila velika fešta ali smo mi sa sobom poveli muziku iz Prijedora, Dragu Motla sa harmonikom. Vinko nas je poslužio mezom i vinom a svi jedni druge pjesmom.

Iz Kutjeva smo krenuli sa dosta pređenih kilometara u nogama, mnogim obiđenim vinogradima i sa po kojom flašom ili kanisterom vina. Rado ćemo se vratiti na ovo jedinstveno planinarenje koje bude opušteno puno dobrog užitka.

Tekst: M. Sarić

Fotografije: D Vujičić, M. Dolić, M. Mrđa, M. Stegić, J. i R. Novaković, D. Kezija, V. Dešić, A. Marković i M. Sarić

Svakog prvog vikenda u decembru planinari u Prijedoru obilježavaju Dan rudara tako što obilaze Rudarsku transverzalu koju organizuje Planinarsko-skijaško društvo “Ljubijski rudar” Prijedor. Ove godine je to po 17. put. Njome se pohode mnogi značajni lokaliteti iz bogate istorije rudarenja našeg kraja.

Subotnje jutro, 3. decembra 2022. godine, iako kišno okupilo je 70-tak planinara koji se nisu kolebali kao ni rudari koji se nikad ne kolebaju kada rade posao. Naš autobus je stao u Starom Majdanu, varošici u blizini Sanskog Mosta. Predsjednik PSD “Ljubijski rudar” Božo Grbić nas je upoznao o istoriji rudarenja na našim prostorima počev od ilira, rimljana, pa preko srednjeg vijeka do današnjih dana. Na našim prostorima bilo je 35 majdana (turska riječ za kop). Posljednji koji je radio do 1910. godine nalazio upravo u Starom Majdanu. Tada je ovo mjesto bilo veće čak i od Prijedora. Pored kopova tu su se nalazile i male topionuce željeza jer im je pored rude u blizini bilo dovoljno vode i drveta neophodnih za tehnološki proces.

Odvojili smo se od Majdanskih planina i krenuli prema Ljubiji. Išli smo prema Staroj Rijeci. Tu smo se susreli sa rudarenjem u savremenom dobu. Naime, na lokalitetu površinskog kopa Ciganuša-Škorac započinje u narednom periodu eksploatacija željezne rude. Zamjenik rukovodiocovog kopa, Ivan Predojević, nam je objasnio kako su tekli i kako teku pripremni radovi za početak eksploatacije. Posebnu pažnju nam je privukla velika rudarska mašina. Taj bager je toliko velik i nama neobičan da smo svi na njemu napravili fotografiju.

Dalje smo nastavili preko Retka pa se spustili u Ljubiju, personifikaciju rudarstva u Evropi. Za neke učesnike transverzale ovo je prvi put da su u ovom živopisnom mjestu. Posebno iznenađenje im je bila informacija da je ovdje svojevremeno igrao čuveni Bobi Fišer i da je pjevao najpoznatiji tenor Lučano Pavaroti. Značaj Ljubije se vidi po mnogo čemu koliko je bila ispred svog vremena. Sada su to samo, nažalost, samo lijepe uspomene i oronule fasade.

Svaki planinarski skup se završava zajedničkim ručkom koji je organizovan u Centralnoj radionici u Prijedoru. Grasulj nikad ne može da omane a za to se potrudila Milanka.

Da sa puta ne skrenemo brinuo se Davorin Šikman, inače alfa i omega rudničke zaštite na radu. Transverzalu su pored planinara Ljubijskog rudara i klekovače obišli i planinari PD “Gora” iz Banja Luke i PD “Trešnjice” iz Gradiške. Nakon lijepo provedenog dana i pređenih 14 km i naučenog o svojoj okolini pozdravili smo se do sljedećeg susreta uz rudarski pozdrav: Sretno!

Tekst: M. Sarić

Fotografije: S. Miljuš, D. Radinović, V. Elenkov, B. Derkuća Bevandić, D. Šikman, R. Novaković i M. Sarić

Mnogi su u subotnje jutro 15. oktobra 2022. godine imali razlog više za rano ustajanje ali ustajanje sa osmjehom jer se na taj dan održava na daleko poznata 22. po redu “Planinarska kestenijada” u Petrinji. Nju zajedničkim snagama organizuju Turistička zajednica Grada Petrinje kao i HPD “Zrin” Petrinja. Nakon dvije godine pauze bilo je lijepo sresti mnoga poznata i draga lica sa kojima, kada jutro tako krene, dan može biti samo savršen.

Na glavnom gradskom trgu smo se oko 9 časova počeli okupljati a domaćini su nas dočekali sa kolačima i rakijom. Obratila nam se Kristina Suppe, direktorica petrinjske Turističke zajednice i predsjednica HPD-a Zrin, izrazila je zadovoljstvo odazivom planinara i sugrađana. Uz pratnju vodiča krenuli smo: prvo kroz grad, pa prelijepom šetnicom uz Petrinjčicu a onda uzbrdo. To uzbrdo značilo je da se pojavlju šume kestena. Nestrpljivi su ga odmah počeli brati a oni malo iskusniji su čekali vrh Hrastovačke gore pa da se tu rasplinu u potragu.

Planinarski dom “Matija Filjak” na vrhu Hrastovačke gore bio je mjesto gdje su sve svi planinari na kraju dana ponovo okupili. Prije nego što se dođe do vrha iz daljine se može čuti dobra muzika koja je znak dobre zabave. Glory days revival band nas je uveseljavao dobrom muzikom različitih žanrova. Takođe smo uživali u gastronomskoj ponudi i naravno pečenim kestenima te kolačima od kestena.

Petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes nas je tu pozdravila a naše drugare iz HPD-a “Zrin” je iznenadila rođendanskom tortom u povodu 100 godina djelovanja, kvalitetnog rada ovog društva koje je u potresu obavilo brojne aktivnosti, uredilo svoj dom kako bi se sve aktivnosti nastavile održavati u prirodi, kako bi se mogli izdvojiti malo iz onih turobnih sredina u centru grada gdje su ruševine.

Domaćini su se potrudili da pored hodanja kod doma imamo još fizičkih aktivnosti. Organizovani su povlačenje užeta, skakanje u vreći, guranje loptice i bacanje kamena s ramena. Pobijedili smo u guranju loptice kukovima ekipno a naša Sanja Topić je bila pobjednik u bacanju kamena s ramena.

Pjesma i ples su nas zaigrali pa smo ostali do “fajronta”. Pozdravljanje i opraštanje je dugo trajalo jer je tu dosta prijatelja koji nas cijene i koje mi cijenimo. Krenuli smo pješke prema busu do sela Hrastovica sa lijepim utiscima i “lijepim” količinama kestena u vrećicama.

Tekst: M. Sarić
Fotografije: D Vujičić, M. Dolić, D. Kezija, S. Topić i M. Sarić