Vijesti

Mnogi su u subotnje jutro 15. oktobra 2022. godine imali razlog više za rano ustajanje ali ustajanje sa osmjehom jer se na taj dan održava na daleko poznata 22. po redu “Planinarska kestenijada” u Petrinji. Nju zajedničkim snagama organizuju Turistička zajednica Grada Petrinje kao i HPD “Zrin” Petrinja. Nakon dvije godine pauze bilo je lijepo sresti mnoga poznata i draga lica sa kojima, kada jutro tako krene, dan može biti samo savršen.

Na glavnom gradskom trgu smo se oko 9 časova počeli okupljati a domaćini su nas dočekali sa kolačima i rakijom. Obratila nam se Kristina Suppe, direktorica petrinjske Turističke zajednice i predsjednica HPD-a Zrin, izrazila je zadovoljstvo odazivom planinara i sugrađana. Uz pratnju vodiča krenuli smo: prvo kroz grad, pa prelijepom šetnicom uz Petrinjčicu a onda uzbrdo. To uzbrdo značilo je da se pojavlju šume kestena. Nestrpljivi su ga odmah počeli brati a oni malo iskusniji su čekali vrh Hrastovačke gore pa da se tu rasplinu u potragu.

Planinarski dom “Matija Filjak” na vrhu Hrastovačke gore bio je mjesto gdje su sve svi planinari na kraju dana ponovo okupili. Prije nego što se dođe do vrha iz daljine se može čuti dobra muzika koja je znak dobre zabave. Glory days revival band nas je uveseljavao dobrom muzikom različitih žanrova. Takođe smo uživali u gastronomskoj ponudi i naravno pečenim kestenima te kolačima od kestena.

Petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes nas je tu pozdravila a naše drugare iz HPD-a “Zrin” je iznenadila rođendanskom tortom u povodu 100 godina djelovanja, kvalitetnog rada ovog društva koje je u potresu obavilo brojne aktivnosti, uredilo svoj dom kako bi se sve aktivnosti nastavile održavati u prirodi, kako bi se mogli izdvojiti malo iz onih turobnih sredina u centru grada gdje su ruševine.

Domaćini su se potrudili da pored hodanja kod doma imamo još fizičkih aktivnosti. Organizovani su povlačenje užeta, skakanje u vreći, guranje loptice i bacanje kamena s ramena. Pobijedili smo u guranju loptice kukovima ekipno a naša Sanja Topić je bila pobjednik u bacanju kamena s ramena.

Pjesma i ples su nas zaigrali pa smo ostali do “fajronta”. Pozdravljanje i opraštanje je dugo trajalo jer je tu dosta prijatelja koji nas cijene i koje mi cijenimo. Krenuli smo pješke prema busu do sela Hrastovica sa lijepim utiscima i “lijepim” količinama kestena u vrećicama.

Tekst: M. Sarić
Fotografije: D Vujičić, M. Dolić, D. Kezija, S. Topić i M. Sarić

PD “Vučjak” iz Broda nas je pozvalo na tradicionalni “Oktobarski planinarski slet” koji je započeo u izletištu Dubokovac podno Vučjaka. Članovi PD “Klekovača” su se okupili u rano nedjeljno jutro 9. oktobra na starom mjestu ispred sportske dvorane “Mladost”, ali sa novim vodičem Valentinom Dešić.

Po dolasku domaćini su nas dočekali sa toplim napicima i mezom. Dan je bio ugodan za hodanje sa 15-tak km koje smo prešli. Vučjak je vrlo pitoma planina sa mnoštvom brežuljaka i proplanaka sa kojih se pruža prelijep pogled na Posavinu. Sletu se odazvalo dosta planinarskih društava tako da je bilo puno zagrljaja i pozdrava. Na kraju lijepog druženja domaćini su nam pripremili grah i osvježavajuća pića. Naravno tu se zaigralo i Užičko kolo uz harmoniku. Sve pohvale za domaćine, kao i za našeg novog vodiča Valentinu koja je bila na visini zadatka.

Kao i uvijek na završetku dana vraćamo se kući bogatiji za nove ljude i dogovore za sljedeća druženja.

Tekst: Danijela Čugalj
Fotografije: M. Dolić, M. Tadić, M. Srdić, D. Čugalj, M. Pavlović i V. Dešić

Karavanke su planinski masiv između Slovenije i Austrije. Dugačak 120 km, najduži je evropski masiv. Zajedno sa Kamniško-Savinjskim Alpama čine prirodnu granicu između Koruške i Gorenjske. Pripadaju Južnim krečnjačkim Alpama i Istočnim Alpama. Alpe, tačnije Uršlja gora i njen vrh Plešivec su bili ovaj put cilj grupi planinara.
Vođeni starom planinarskom mudrosti, nema lošeg vremena, samo loša oprema, krenula je 17. septembra 2022. godine vesela družina od 18 planinara put Alpa. Iza leđa ostavismo Prijedor i kišu koja je poklopila grad i krenusmo laganom vožnjom prema Hrvatskoj i s nadom da sreća prati hrabre i da će vrijeme ipak biti na našoj strani. Već na granici nebo se razvedri i kiša osta iza nas, što nam dade novi elan da je odluka o putu bila dobra.
Bez većih stajanja, u ugodnom društvu uz smijeh i priču, pređosmo granicu sa Hrvatskom i kasnije sa Slovenijom, što nas dovede do našeg prvog cilja. To je bio, po starom običaju, tržni centar u kom su planinari mogli da nabave nešto od opreme a mlađi uz savjete starijih, da dopune svoju. Ovaj put je to bio City Centar u Celju.
Nakon kupovine i kraćeg odmora, krenusmo dalje ka Slovenj Gradecu gdje nas je čekao jedan od naših domaćina, Brane sa svojim vjernim psom Pikom. Na žalost, tu dobismo lošu vijest. Naime, za vrijeme našeg boravka trebali smo prisustvovati “Gasilskoj veselici” (Vatrogasnoj zabavi). Gasilska veselica je planirana u okviru višednevne proslave 150 godina postojanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Slovenj Gradeca, ali zbog veoma lošeg vremena prethodnih dana organizacioni odbor je donio odluku da je odgodi. Razočarani oni, a i ima koji znamo kako su vesele i zanimljive slovenske veselice.
U Slovenj Gradcu je prije 150 godina počeo razvoj vatrogastva, koji je izazvan nesrećom, veoma velikim požarom u centru grada, jer su zgrade bile uglavnom drvene, vatra se vrlo brzo širila i pričinila veliku materijalnu štetu. Nakon ovog požara grad je obnovljen i uljepšan, a i izgorjela crkva dobila je novi izgled. Nakon tog vremena okupili su se gradski velikodostojnici: apotekar Kolarič, svjećar Gunther i pivari Franc i Adolf Bouviera i 1867. godine osnovali vatrogasnu četu. Zemaljska vlada u Beču odobrila je osnivanje tek 1872. godine, što je bio službeni početak Vatrogasnog doma Slovenj Gradec.
Napravili smo malu pauzu i krenuli ka našem cilju, planinarskom domu na Naravskih ledinah (1072 m). Planinarski dom se nalazi na proplanku na zapadnom boku Uršlje Gore, uz cestu koja vodi iz Ravenne u Koruškoj i nastavlja prema Križanu, Slovenj Gradcu i Uršljoj Gori. Objekat je izgradio rudnik Mežija u blizini bivšeg rudnika. Rudnik je zgradu ustupio PD Ravne na Koroškem, koje ju je pretvorilo u planinarski dom i uz nju izgradilo aneks. Planinarski dom je otvoren 24. maja 1964. godine. 1978. godine dom je adaptiran i proširen. U domu nas je dočekala vesela domaćica Marina i razgalila nas srdačnom dobrodošlicom uz neizbježni borivinček koji nam opusti i dušu i mozak i pomogao da zaboravimo razočarenje oko odgođene veselice. Veče smo proveli u odmaranju i opštanju, kao i istraživanju okoline čije ljepote je teško opisati slikama, a kamoli rječima.
Ujutro poslije doručka smo lagano krenuli na planirani uspon. Vrijeme kao birano, ni prevruće ni prehladno , taman za lagani uspon na Plešivec. Uspon bez problema, lagano bez velikog napora savladaše i najstariji i najmlađi. Idući preme vrhu sretali smo kolege planinare Slovence, od kojih su neki već silazili sa vrha. Zajedno s nama krenuli su mnogi. Još jedno smo se uvjerili u lijepu tradiciju Slovenaca, da svoje vikende i slobodno vrijeme posvete prirodi i planinama. Tome naravno doprinose i uređene staze, pažljivo obilježene i pristupačne za sve uzraste.
Uršlja gora ili Plešivec slikovita je planina između Slovenj Gradeca i Črne na Koroškoj. S Uršlje gore se pruža širok pogled. Na istoku i jugoistoku prostiru se Mislinjska, Šaleška i Spodnja Savinjska kotlina, vide se Slovenj Gradec, Velenje i Šoštanj, a iza Pohorja Paški Kozjak, Gora Oljka i Posavsko hribovje; južno su Smrekovec, Golte, Dobrovlje, Menina planina, a iza Belih Voda se vidi i dio Gornje Savinjske doline; od jugozapada ka severozapadu nižu se Raduha, Olševa, Savinjska Alpa, Peć i Svinška planina; na sjeveru je Mežiška dolina s Ravnima i Prevaljima; u podnožju Uršlje gore vidimo Ivarčko jezero, Kotlje i Preški Vrh, desno brdoviti Selovec, iza doline Strojna i Črneška gora, a iza Golice; na sjeveroistoku se vidi dio doline Drave sa Košenjakom iznad njega. Uz dobru vidljivost možemo vidjeti i Julijce sa Triglavom, Visoke Ture i Panonsku niziju.
Dolazak na vrh i pogled koji ‘’puče‘’ pred nama odnese sav umor. Neopisiva ljepota koja vas okružuju dok se osjećate da stojite pod nebom, a pogled leti po obližnjim vrhovima od kojih su neki već prekriveni snijegom. Na vrhu, ili malo ispod njega, nalazi se crkva svete Uršule, koja je najviša crkva u Sloveniji. Na vrhu se nalazi ne samo crkva, već i ugodan planinarski dom, ispred kojeg se nalazi veliki broj klupa i stolova.
Dom se nalazi odmah ispod vrha Uršlje gore ili Plešivca (1699 m) pored crkve sv. Uršule, sagrađena 1602. godine. Na vrhu se nalazi zgrada RTV-a sa tornjem. Prvu kolibu sagradilo je 1912. Njemačko-austrijsko planinsko društvo; nakon Prvog svjetskog rata preuzima mislinjski ogranak SPD-a. Koliba je izgorjela za vrijeme NOB-a 29.08.1942. Nakon oslobođenja, spaljenu kolibu preuzela je PU Prevalje, koja ju je obnovila i otvorila 22. avgusta 1948. godine. Godine 1980-1983. izgrađeno je veliko, moderno proširenje koje je funkcionalno povezano sa temeljito obnovljenom starom ispostavom; prošireni i renovirani dom svečano je otvoren 17. juna 1984. godine,
Zasluženi odmor u domu , dovoljan za restart, šetnju po vrhu i uživanje u ljepotama predjela. Nakon odmora i osvježenja krenusmo lagano nazad ka podnožju i našoj bazi domu na Naravskih ledinah. Nizastranu uvijek lakše i brže nego uzastranu, pa za čas stigosmo u podnožje.
U domu, domaćin Brane nas je počastio raznovrsnim domaćim suhomesnatim proizvodima i povrćem iz njegove bašte a vesela domaćica Marina toplom supom, koja okrijepi i dušu i tijelo. Polako smo se spakovali i zajedno sa našim domaćinom i vodičem Branom krenusmo prema Slovenj Gradecu.
Tamo nas dočeka i ugosti još jedan naš prijatelj, Drago koji nam je pokazao ovaj prelijepi gradić I ispričao ponešto o njegovoj istoriji i sadašnjosti.
Slovenački Gradec, nemački: Vindischgratz, poslije oko 1900. Vindischgraz) je grad u sjevernoj Sloveniji. Središte je Gradske opštine Slovenj Gradec. Dio je istorijskog regiona Štajerske, a od 2005. godine pripada NUTS-3 statističkom regionu Koruške. Nalazi se u Mislinjskoj dolini na istočnom kraju planinskog lanca Karavanka, oko 45 km (28 milja) zapadno od Maribora i 65 km (40 milja) sjeveroistočno od Ljubljane. Župna crkva u gradu posvećena je Svetoj Elizabeti Mađarskoj i pripada mariborskoj rimokatoličkoj nadbiskupiji. Prvi put se spominje u pisanim dokumentima iz 1235. godine. Uz nju se nalazi gotička kapela posvećena Svetom Duhu sa freskama iz sredine 15. stoljeća. Arheološkim iskopavanjem 1994. godine otkriveni su ostaci za koju se vjeruje da je najstarija crkva u Štajerskoj, koja datira iz perioda Karolinga (druga polovina 9. vijeka). Umjetnička galerija Slovenj Gradec osnovana je 1957. godine i nalazi se na prvom spratu stare gradske kuće u centru grada. Galerija je bila domaćin međunarodnih izložbi likovne umjetnosti pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija 1966., 1975., 1979., 1985. i 1991. Izložba “Umjetnik i urbano okruženje” iz 1997. prikazala je umjetničku aktivnost u gradovima Glasnika mira iz cijelog svijeta.
Kao i sve što je lijepo ima kraj, tako se i naša avantura počela bližiti kraju. Tužni što napuštamo prelijepi krajolik, krenusmo kući. Uz opuštenu atmosferu i dijeljenje utisaka, i posebno oduševljenje koje je pokazala naša mala Teodora kojoj je ovo bio prvi pohod, vožnja brzo prođe. Kao i uvijek svuda prođi, kući dođi.
Posebno se moramo zahvaliti našem drugaru planinaru Boži iz Srpca, koji nam je bio glavni vodič u Sloveniji gdje je proveo svoj radni vijek, zavolio planinu i ostvario mnoga prijateljstva. Zavidnom energijom jer su godine samo broj, davao je nadu nama mlađima da ćemo i mi u tim godinama biti tako aktivni.
Do nove avanture, vedro!

Tekst: Tatjana Zorić

Fotografije: Duško Vujičić i Tatjana Zorić

Na poziv OO SUBNOR-a Prijedor Planinarsko društvo “Klekovača” organizuje u nedjelju, 04. septembra 2022. dodine, VII planinarski marš “Tragom Karanskog partizanskog bataljona” povodom 81 godine od formiranja ove partizanske jedinice.

Marš će se odvijati na relaciji Brezičani – Karan u dužini od 12,5 km.

Program marša:

1. 8:45 – polazak autobusom ispred sportske dvorane “Mladost” u Prijedoru;

2. 9h – dolazak u Brezičane (144 m) i početak Marša; 3. 11h – dolazak u selo Jutrogošta kod škole i crkve (330 m), odmor;

4. 11:30 – polazak prema Karanu;

5. 13:30 – dolazak na Karan (404 m);

6. 14h – polaganje vijenaca na spomen obilježje;

7. 14:30 – ručak za sve učesnike Marša;

8. 16h – polazak autobusom prema Prijedoru;

9. 16:30 – dolazak u Prijedor.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, komplet prve pomoći, članska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu.

Karanski bataljon dao je 15 narodnih heroja i jednog generala, a ratovao je na teritoriji skoro svih jugoslovenskih republika izuzev Makedonije. U blizini spomen obilježja nalazi se dobro očuvana zemunica iz II svjetskog rata u kojoj je bila smještena Karanska partizanska bolnica.

Staza kojom ćemo se kretati nije teška i pogodna je za sve uzraste obilaznika. Obilaze se zapadni obronci Kozare. Od Brezičana idemo preko Jutrogošte, Planinice, Krive Rijeke i uspinjemo se na Karan. Upoznaćemo se sa kulturom i tradicijom naroda ovoga kraja, čuvenom potkozarskom pjesmom ojkačom. U selu Kriva Rijeka proćićemo blizu arheološkog nalazišta, tj. ostataka manastira Đurđevac koji datira još od IV vijeka. Pretpostavlja se da je manastir prvi put srušen 1538. godine u turskoj najezdi, te da je kasnije obnovljen, ali da je konačni krah doživio krajem XVIII vijeka za vrijeme dubičkih ratova između Austrije i Turske.

Prijave za učešće na akciji izvršiti na tel. 065/611-052 (Duško Vujičić) do petka, 02.09.2022. godine. Samo oni koji se prijave obezbjeđuju mjesto u autobusu.

Vodiči su: Duško Vujičić, Valentina Dešić i Luka Ivanković.

Prevoz i ručak su besplatni.

Prijavljeni učesnici stazu obilaze na sopstvenu odgovornost!

Srdačan planinarski pozdrav!

Naše Planinarsko društvo “Klekovača” Prijedor postalo je bogatije za dva planinarska vodiča. Obuka za vodiče je održana u periodu od 19. do 27. avgusta u planinarskom domu “Čelina” na Trebeviću u rganizaciji Planinarskog saveza Republike Srpske.

Čestitamo našoj Valentini Dešić i Luki Ivankoviću i želimo uspješnu vodičku karijeru!

Planinarsko društvo „Klekovača“ Prijedor u okviru planiranih aktivnosti oraganizuje u nedjelju, 28.08.2022. godine izlet na Medvednicu kod Zagreba.
PLAN IZLETA

1. 6h – polazak ispred sportske dvorane „Mladost“;
2. 9h – dolazak u Zagreb, obilazak prodavnice sportske i planinarske opreme;
3. 12h – dolazak na Medvednicu i obilazak kružnom stazom preko najvišeg vrha Sljeme (1042 m);
4. 17h – polazak prema Prijedoru;
5. 20h – dolazak u Prijedor i kraj akcije.

Cijena prevoza je 30 KM.

Prijave izvršiti na tel: 065/611-052 kod vodiča Duška Vujičića do četvrtka 25.08.2022. godine a obavezne uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović” II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća na pohodu.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, kapa, naočale za zaštitu od sunca, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, važeći biometrijski pasoš, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.

Vodič je Duško Vujičić.

Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!

Pridružite nam se!

Hodaj brže, živi duže

U organizaciji Zavičajnog udruženja sanjana „Grmeč“, u subotu 6. avgusta 2022. godine na planini Grmeč održan je ljetnji Grmečki marš. Nekoliko desetina planinara iz različitih planinarskih društava (Prijedora, S. Mosta, Banja Luke, Kozarske Dubice) gazilo je planinarsku stazu dugu oko 30 kilometara.

Na svom putu stazom od Stanića Brda, preko Osoja, Novakovića Brda, Ždrijela, obišli su nadaleko poznato Bobijaško oko, kraški fenomen, tj. estavelu i stanište čovječije ribice. Vodostaj je bio dosta nizak pa se do vode spuštalo poprilično duboko ali isplatilo se jer je neprocjenjivo lijepo ubiti se hladnom vodom po vrelom ljetnom danu i nakon određenih 20-tak kilometara. Tu smo odmorili, ručali u zjenici ovog „oka“.

Potom smo se uputili ka spomen kompleksu Korčanica. Na ovom mjestu je početkom 80-tih godina XX vijeka izgrađen spomenik u znak sjećanja na Partizansku bolnicu 1. NOP-a i na veliki broj ranjenika čije se kosti nalaze u obližnjoj spomen-kosturnici. Na žalost, ovo mjesto naše slavne prošlosti je oskrnavljeno i skrnavljenje ne prestaje ni danas.

Nazad smo krenuli do planinarskog doma. Do njega smo došli sa zastavama planinarskih društava koja učestvuju na maršu i dočekani sa aplauzom prisitnih. Na taj način smo otvorili ovaj planinarski dom i to prvi planinarski dom na Grmeču. Uslijedila je večera i sjajna zabava do kasno u noć.

Iz Zavičajnog udruženja sanjana ističu, kako im je želja da pored prepoznatljivog zimskog Grmečkog marša zaživi i ljetnji Grmečki marš u cilju isticanja prirodnih ljepota planine Grmeč kao i promovisanje zdravog načina života.

U ranim jutarnjim časovima, 16.07.2022.g. 32 člana PD Klekovača Prijedor krenulo je put Slovenije u pohod na Julijske Alpe. Vedro raspoloženje moglo je da se osjeti od samog starta. Oni koji su se sa Alpima već susretali, znali su dobro šta ih čeka, a oni koji su u ovaj doživljaj krenuli prvi put, slušali su sa velikim uzbudjenjem o njihovim iskustvima.

Ugodna vožnja preko Hrvatske do Ljubljane, tačnije do tržnog centra BTC, brzo je prošla. Ovdje su se planinari zadržali u poznatim prodajnim centrima planinarske opreme, te je svako prema svojim potrebama kupio sebi neki dio opreme. Pri tome su mnogo pomogle stručne preporuke Marka i Duška. Zadovoljni kreću dalje, do Bleda, gdje prave još jednu pauzu, uživajući u čarima ovog, svima već poznatog planinskog jezera, kafi, čuvenoj „blejskoj kremšniti“, osvježenju, fotografisanju lijepe panorame jezera. Nakon toga kreću dalje prema svome cilju. Voze se do Pokljuke, odakle se sa svojom prtljagom i opremom upućuju stazom prema planinarskom domu Blejska koča. U toku hoda započinje kiša praćena grmljavinom, neočekivana u ovom dijelu dana. Ali, ništa ne smije da ih iznanadi, te navlače kabanice i sebi i rancima, i stižu do doma. Dom Blejska koča prepun je planinara, što ukazuje da će i staze sutra biti „prometne“. Slijedi smještaj u spavaonicu, večernji obrok, te raspakivanje i pripremanje prtljage za jutarnji uspon. Kiša i grmljavina čuli su se i tokom večeri i noći, što ih je malo dovodilo u dilemu kakvo će biti jutro i staza.

S obzirom da su planirane dvije grupe za dva pravca kretanja, u ranim jutarnjim časovima ustaje i tiho se na pohod sprema prva grupa planinara koja će penjati Mali Draški vrh. Dok ostali još odmaraju u toplini udobnih kreveta, oni nakon kratkog fotografisanja polako odlaze u maglu…

Kako su se savladavali prvi metri uspona vidljivost je bivala sve bolja i bolja. Jutro na planini je uvijek posebno pogotovo nakon kiše kada je vazduh čist, „opran“. Da bismo izbjegli dugo hodanje oko brda „izohipsom“ i da bi dobili na vremenu krenuli smo uzbrdo prema vrhu Mrežce. Tu se pokazala kao ispravna ona narodna: preko preče okolo bliže. Raskršća su bila loša, gotovo nikako označena pa smo promašili skretanje. Kada su nas na jednom proplanku dočekale krave u čudu odakle mi ovdje onda smo i sami shvatili da se udaljavamo od vrha na koji zapravo treba da idemo. Staza kojom smo trebali ići bila je vidljiva pa smo priječali do nje i dalje nastavili.

Prolazeći ispod Viševnika, sa suprotne strane doline krenuo je veliki odron kamenja, čitava lavina. To smo iskoristili za kratku obuku o postupanju u takvim situacijama. Da uspon ne bude samo puko hodanje treba nešto i naučiti.

Došli smo na Srenjski preval (1959 m) odakle se pruža pogled prema stazama koje vode na Triglav. Sa ovog mjesta se može vrlo brzo doći do Viševnika. Odložili smo štapove za hodanje jer su nam dalje potrebne i prednje noge, stavili kacige na glavu da nam ne bi šta palo na pamet i povrijedilo je. Krenuli smo neoznačenom stazom. Za mnoge učesnike je ovo prvi teži uspon i prilika da procjene svoje mogućnosti. Izašli smo na Mali Draški vrh (2132 m) i po starom dobrom običaju ništa se nije vidjelo zbog oblačnosti. Uslijedio je odmor, ručak i nezaobilazno krštenje na koje su se neki „bunili“ ali šta da im radimo običaji su običaji.

Silazak je uslijedio drugim pravcem do Srenjskog prevala. Na jednom mjestu smo naišli na čitavu baštu runolist. Sreći nije bilo kraja. Spustivši se nisko opet po nekom običaju vrhovi su se ukazali bez i jednog oblaka.

Povratak do doma je uslijedio stazom koju smo u jutro htjeli izbjeći. Stigavši na Blejsku kolu pomislili smo da je nekakav skup u pitanju jer je tu bilo more planinara a među njima posebno treba istaći djecu na kojima se vidi (po dobroj planinarskoj opremi i spretnosti) da uživaju u prirodi i da su svoju na svome. Obzirom da smo dosta znoja prolili valjalo je nadoknaditi jotom (kiseli kupus sa grahom i kobasicom) i naravno pivom.

Malo kasnije nakon odlaska prve grupe ustaju i članovi druge, te nakon kratkih priprema za start pridruzuje im se njihov današnji vodič, zemljak i iskusni alpinista, Sead Ćurak. On će im prirediti jedan divan i nezaboravan dan, kakav uopšte nisu očekivali. Tako, nakon zajedničke fotografije, u izmaglicu kreće i druga grupa planinara, koja uspješno savladava uspon do Debele peči. Magla je i dalje gusta i uskraćuje prizor koji bi trebao biti doživljen sa ovog vrha po vedrom vremenu. Za njihovog vodiča tu nije bio kraj, on je planirao malo više doživljaja za njih. Tako kreću sa vrha na vrh, po raznolikom i prelijepom terenu, praćeni čas gušćom, čas rjeđom maglom, a sve u nadi da će na slijedećem vrhu potpuno da se razbije. To polagano otvaranje pogleda i ukazivanje pojedinih vrhova možda je baš dalo veću čar ovom pohodu. Bilo kako bilo, osmijeha i šale nije nedostajalo ni u jednom trenutku. Jedinstvena i vesela grupa ispratila je svoga vodiča preko ukupno 5 vrhova: Debele peči, Okregleža, Brda, Lipanskog vrha, Mrežce. Na posljednja dva još se uvijek sa nadom gledalo u litice Triglava čiji im se vrh, na žalost, nije ukazao iz gustih oblaka. Ali su se drugi predjeli lijepo i prilično jasno vidjeli, pa je i zadovoljstvo raslo. A kako i ne bi pored toliko ljepote, raznolikih predjela, bogatog rastinja, planinskog cvijeća, proplanaka.

Kod doma se nakon nepunih 7 sati hoda susreću obje grupe, prepune svaka svojih doživljaja. Ispred doma je ogroman broj planinara koji su tog dana pohodili razne staze. Vrši se užurbano pakovanje za polazak, jer slijedi još šetnja do Pokljuke i prevoza. Zajedničke fotografije cijele grupe ispred doma i srdačan oproštaj sa vodičem. Sa prtljagom na leđima i osmijehom na usnama, drugari odlaze u pravcu Pokljuke. Nakon presvlačenja, kreće se prema Bledu. Vrijeme je vedro i sunčano, a Marko u jednom trenutku pokazuje prstom: „Drugari, eno ga!“ Triglav u svoj svojoj ljepoti i nadmoći, sa samo jednim malim zaostalim oblačkom stoji gordo. Da li im se ruga ili se bar malo kaje…? Kako god, svi su srećni što ga ipak vidješe. To je bilo to što je još nedostajalo.

Put dalje preko Ljubljane i Hrvatske protiče u jednako lijepoj atmosferi. Uz jednu pauzu i kraća zadržavanja na granicama, drugari stižu bezbjedno kući. Iza njih ostaje još jedno prelijepo sjećanje.

Tekst: Mirjana Stegić i Marko Sarić

Fotografije: Duško Vujičić, Sead Ćurak, Mirjana Stegić, Stanka Miljuš, Valentina Dešić i Marko Sarić

Pohod Ćopićevim stazama 02.07.2022.godine Grupa planinara PD „Klekovača“ u jutarnjim časovima vrelog subotnjeg dana krenula je u pohod podgrmečom „Ćopićevim stazama“ povodom dana borca.

Prema planiranom rasporedu stigli smo u selo Hašani, gdje su nas ispred spomen-škole „Branko Ćopić“ dočekali domaćini, predstavnici opština Krupa na Uni i Novog Grada. Domaćini su nam dobrodošlicu poželjeli toplim riječima i stihovima pjesme Branka Ćopića „Dnevnik đaka prvaka“ gdje smo se osvježili kafom i drugim napitcima. Dalje smo nastavili do rodne kuće Branka Ćopića i upoznali se sa sadržajem muzej sobe, upisali se u knjigu utisaka a potom nastavili dalje do čiča Tošinog mlina. Tu smo napravili kraći predah uz osjveženje u prijatno uređenoj okolini vodenice i neizostavno fotografisanje.

Marširanje je nastavljeno pod utiskom Ćopićevih pjesama, gdje nam se za trenutak vratila mašta iz đačkih dana u kojoj su se smjenjivale slike naše mladosti poistovjećujući se sa likom iz pjesama ovog velikana čime se potvrđuje veličina njegovih djela. Da nam marširanje dolinom Japre po vrelom danu ne bude naporno potrudili su se vrijedni domaćini koji su nas dočekali na punktovima sa pićem, voćem i poslasticama i naravno pričom o Ćopiću. I tako uz priču i ćaskanja napuštajući stazu kroz živopisne predjele stigosmo do magistralnog puta za Lušci Palanku odakle smo autobusom nastavili do memorijalne zone Korčanica gdje je upriličen obilazak spomen obilježja i održan čas istorije. Zatim su nas domaćini u prijatnoj hladovini obližnje šume počastili obilnim ručkom i raznim pićem gdje je nastavljeno druženje, pjesma i odmor.

Prema planiranom programu krenuli smo autobusom za Prijedor i završili ovaj pohod bogatiji za jedno prijatno i sadržajno druženje. Veliki pozdrav planinarima do sljedećeg druženja i narednih pohoda.

Tekst: Milan Milosavac – Učo

Fotografije: Sanja Topić i Radoslav Novaković