Archives

Grad Prijedorje svakog maja u znaku su proslave Dana Grada u spomen na prvo oslobođenje od okupatora u II svjetskom ratu, 16. maja 1942. godine. Dan Grada se obilježava nizom kulturnih, zabavnih i sportskih svečanosti. Jedna od njih je planinarski Marš od Maslin baira do Kotlovače u organizaciji Planinarskog društva “Klekovača”. Staza ovog pohoda je dio nekadašnje “Transverzale Kozare” koja se, između ostalog, obilazala za Dan oslobođenja.

Nedjeljno jutro 16. maja 2021. godine je okupilo veliki broj planinara željnih hodanja i druženja nakon višemjesečne sprječenosti da to rade svi zajedno. Prije polaska ispred sportske dvorane “Mladost” planinarima se obratio gradonačelnik Prijedora Dalibor Pavlović koji im se zahvalio na odzivu i posebnom načinu obilježavanja Dana Grada. Grad je, kao i svake godine, tako i ove bio pokrovitelj ovog Marša.

Na polaznoj tački Marša u Malom Palančištu je bila zadnja stanica vožnje busom i krajnje vrijeme za hodanje. Krenuli smo prema vrhu – Maslin bair (691m) vijugavim putem uz prva zagrijavanja i skidanja suvišne odjeće. Na vrhu smo napravili kraći odmor uz nezaobilazno fotografisanje i penjanje na osmatračnicu. Dalje je je hod vodio kroz predjele posječene šume koji za nas nisu ni malo prijatni.

Lagani hod nas je ipak izveo iz ovog nazovi krajolika i doveo u šume guste bjelogorice gdje se lakše disalo. Napravili smo kraću pauzu kod Mitrovića i na Džamištu kod lovačke kuće koju je sagradio Draško Kolundžija sa svojim lovcima i uz zrake sunca koje su se stidljivo probijale nastavili smo dalje. Te stidljive zrake sunca su i čar planinarstva jer smo među malobrojnim koji su ih osjetili a vremenske prognoze nisu dale ni naslutiti da će se to desiti a niti pogledi iz doline prema planini.

Kočeći zadnjim nogama a neko i prednjim u koloni jedan po jedan spustili smo se do doma gdje nas je čekao ručak.

Tako smo, još jednom, obilježili Dan našeg Prijedora kretajući se Kozarom kao i oni koji su se tu žrtvovali za slobodu u II svjetskom ratu.

Tekst: Marko Sarić

Fotografije: Sanja Topić, Radenko Derkuća i Zdravko Nišević

“Proljetno uređenje grada” je akcija koja se u Prijedoru sprovodi godinama. Ono obuhvata čišćenje grada, uređenje zelenih površina oko škola, poslovnih objekata, stambenih zgrada, ulica, trotoara, obala, korita rijeka i drugih neuređenih površina na području grada.

U Planinarskom društvu “Klekovača” Prijedor je odlučeno da se ponovo, kao i prošle godine, priključimo ovoj akciji. Grad Prijedor nam je odobrio 150 komada sezonskog cvijeća koje je uzgojeno u Komunalnom preduzeću. Dobijeno cvijeće smo posadili u dvorištu kod planinarskog doma na Kotlovači čime su dom i njegova okolina učinjeni ljepšim. Cvijeće je posađeno oko doma, napravljen je mali “trg” da se kamuflira šaht i formirane su saksije na terasi. Od crvenog i bijelog cvijeća napravljen je aranžman u vidu planinarske markacije. Za formiranje leja korišten je kamen iz potoka i šumska zemlja – dakle materijali iz okoline.

Dobili smo i dvije klupe koje će biti postavljene u okolini planinarskog doma.

Ovom prilikom se zahvaljujemo Odjeljenju za stambeno-komunalne poslove grada Prijedora na ukazanom povjerenju i vrijednoj donaciji!

Proteklog vikenda članovi planinarskog društva “Klekovača” Prijedor uzeli su učešće na tradicionalnoj manifestaciji “Pecijine staze”.

Vrijeme nam je išlo na ruku. Obišli smo stazu manastir Moštanica – Palež. Palež je mjesto gdje je u II svjetskom ratu osnovana V kozarska brgada i mjesto na kojem je, ispred stroja boraca, Skender Kulenović recitovao svoju poemu “Stojanka majka knežopoljka”. To je mjesto tuge i ponosa pa smo u duhu toga odigrali Kozaračko kolo.

Po povrataku na plato ispred manastira Moštanica čekali su nas domaćini sa posnim pasuljem. Nakon odmora uz koje piće vratili smo se u Prijedor sa puno dobrih utisaka. Sve pohvale Planinarsko-sportskom društvu “Pecija” iz Kozarske Dubice na organizaciji.

Tekst: Ljubiša Aramanda

Fotografije: Sanja Topić, Nataša i Goran Srdić, Duško Vujičić i Ljubiša Aramanda

Povodom svjetskog Dana šuma gradska uprava Prijedora je organizovala akciju čišćenja grada i okoline. Članovi Planinarskog društva “Klekovača” su se odazvali ovoj akciji u dva navrata. Prvi put, o tome je već pisano, akcija je sprovedena 21. marta u prigradskom naselju Orlovci jer je taj vikend na Kozari pao snijeg i prekrio tragove onih lažnih ljubitelja prirode. Da bi ipak Kozara kao planina, kao nacionalni park i kao krajiška ljepotica blistala svojim punim sjajem akcija je nastavljena po topljenju snijega, 28. marta.

Akcija je započela u Rajkovićima i išla uz put preko Pilane do Benkovca. Za nešto više od 5 časova rada izvučeno je oko 80 vreća smeća a uz njih i velika količina kabastog otpada. Svi koji poznaju taj teren znaju da se sa puta strmo nizbrdo morate spuštati po 200-300 m i sav taj teret maltene u zubima iznositi na put jer je kretanje jako teško. Dakle, 15 planinara je svoje mišiće ruku i nogu napinjalo da bi smeće izveli na pravi put jer njihovi vlasnici nisu na tom razvojnom nivou da to znaju. Ti planinari su nailazili na sve i svašta: od uredno spakovanog kućnog otpada, ambalaže iz 80-tih godina prošlog vijeka, do televizora, smjerokaza, kanti ulja…

Naši drugari planinari iz PD “Mrakovica” Kozarac su se takođe odazvali ovoj akciji i uredili izletište “Pilana”.

Benkovac je tek posebna priča. Nekad mjesto omladine, sporta, muzike a danas… Danas je sve samo ovo ranije pobrojano ne. Koncerti koji su organizovani zadnjih godina su odnijeli svoj danak. Pivske i ostale ambalaže je bilo bar 20 vreća. Organizatori dovedu ljude na Kozaru, ti ljudi dođu, donesu sa sobom ili kupe neko piće a ambalažu samo šutnu u žbunje. Ne promoviše se i ne voli Kozara tako.

Posebno treba napomenuti “coffe to go” ambalažu koja je tu svježa bila. Jer, za Boga miloga, u gradovima su masovna padanja u trans bila zato što kafići ne rade a silno vole kafu popiti u baštama i prirodi pa, eto, idemo na Kozaru je popiti i uživati u prirodi. Toliko Kozaru volimo da ćemo joj ostaviti čašu kafe a ona će sama to odložiti u korpu za otpatke. E idioti! Kozara ne pije kafu, već vodu koju nama svima daje. Ambalažu ne žvaće već ugljen dioksid a nama daje kiseonik. Neka vas roditelji vaspitaju ponovo jer ste očito svašta u rastu i razvoju propustili. Ima istinskih ljubitelja prirode koji će čistiti i sklanjati za vama kao što ste navikli da to isto vaši roditelji rade. To su vam loše navike a njih treba mijenjati. Što prije, koliko juče.

Umorni i iznervirani viđenim ali sretni zbog urađenog završili smo dan ne sluteći šta nas još čeka. U ponedjeljak smo dobili hladan tuš od komunalnog preduzeća koje nije htjelo da odveze uredno spakovano smeće na deponiju. Čak smo imali pitanje odakle nam pravo da to radimo i sa kim smo dogovorili. Naravno, sve je bilo najavljeno i dogovoreno. Odakle nam pravo da volimo našu Kozaru, našu pririodu? Zanimljivo pitanje. Očigledno je da neko baš voli da se šali ali na vrlo neprimjeren način. Na intervenciju gradske uprave taj problem je riješen.

Tekst: Marko Sarić

Fotofrafije: Radenko Derkuća, Valentina Dešić, Nataša Milošević, Dragan Pavičić i Marko Sarić

Ove godine nismo bili u mogućnosti organizovati našu tradicionalnu planinarsku manifestaciju “Pozdrav proljeću” ali smo organizovali ekološku akciju radnog naziva “Uklonimo tragove neljudi iz prirode”. Povod za toj bio svjetski Dan šuma.

Prvobitni plan je bio da našu akciju sprovedemo na nekoliko lokaliteta na Kozari gdje zvjeri ljudskog lika ostavljaju tragove ali nas je priroda u tome omela i sakrila sniježnim pokrivačem tragove. Uradili smo onoliko koliko se moglo na ulazu u Nacionalni park.

Obzirom da smo se “naoštrili” da radimo odlučili smo da krenemo u dolinu i da na par poznatih lokaliteta u Prijedoru realizujemo zamisao. Idući prema gradu sasvim slučajno smo otkrili jednu deponiju smeća i odlučili da tu stanemo i zasučemo rukave. Na prvi pogled nije djelovalo da ćemo imati puno posla dok nismo počeli raditi a onda je svaki trag vodio sljedećem, pa sljedećem… Bilo je tu svega i svačega a ponajviše ljudske gluposti, bahatosti, idiotizma. U velikim količinama. Ogromnim količinama.

Uvriježena je rečenica kod nas: da svo zlo nam sa zapada dolazi. Onda po tome ispada da je to smeće stiglo iz Francuske, Njemačke ili možda Amerike. Možda da ali ipak 100 posto ne. To smeće su ostavili naši sugrađani od kojih su većina tastatura patriote, tastaura vjernici, tastatura ljudi. Jednom riječju: lažnjaci.

Gospodo moja draga (izvinjavam se što vas tako zovem jer niti ste gospoda a još manje ste mi dragi) koja smeće ostavlja u prirodi, molim vas, preklinjem vas, vratite se u pećine iz kojih ste izašli i na stabla sa kojih ste sišli jer zaista niste dostojni da budete među ljudima koji vole svoju zemlju, koji vjeruju u Boga i ljude! Molim vas, učinite ovaj svijet boljim!

Ovo je mali dio koji su planinari Planinarskog društva “Klekovača” uradili proteklog vikenda a akcije su sprovođene na više mjesta u gradu. Dok smo radili mnogi su prolazili, svirali, mahali i tobože podržavali nas. Niko nije stao da pomogne. Dobra im je podrška bila.

Ovim putem želim da se zahvalim svima koji su učestvovali na akciji koju ćemo nastaviti narednog vikenda na Kozari kada se snijeg otopi. Hvala vam! Takođe ću se zahvaliti gospođi Biljani iz “Balkan expresa” koja nas vidjela u akciji i ugostila u svom restoranu. Hvala Vam!

Tekst: Marko Sarić

Fotografije: Nataša i Goran Srdić, Tanja Timarac, Danijela Sarić i Žarko Mudrinić

🌄🏕️🏞️ Pokažite ekološku svijest u praksi a ne samo na tastaturi! 🏞️🏔️🌲🌳

Zadnjih dana septembra okolina našeg planinarskog doma “Kotlovača” dobila je još jedno mjesto za odmor i uživanje.

Posredstvom gradske uprave dobili smo klupe sa stolom koje smo postavili odmah ispred izvora a ispod krošnji jasena. Svi planinari, izletnici i drugi ljubitelji prirode će ovdje moći da odmore, popiju čistu izvorsku vodu a da pri tome udišu čist planinski vazduh.

Gradu Prijedoru još jednom hvala!

Peti planinarski marš “Tragom Karanskog partizanskog bataljona” povodom formiranja Karanskog bataljona su u nedjelju, 6. septembra 2020. godine uspješno izveli planinari Planinarskog društva “Klekovača” iz Prijedora. Dan je bio lijep i svi učesnisi su stazu od Knežice do Karana u dužini od 9 km savladali uspješno. Trenutna nemila situacija u cijelom svijetu je i na nas uticala te smo morali biti u manjem broju nego obično. Pridružili su nam se planinari PSD “Pecija” iz Kozarske Dubice.

Lagan marševski hod prijao je svima. Ruta preko Donje Jutrogošte, Planinice i Krive rijeke je bila ruta za poslije nedjeljnog ručka ali smo je mi izveli prije. Koristila su se pogodna mjesta za kraće odmore, sakupljanje gljiva i za koju anegdotu, “zezu”, šalu i pošalicu. Lijepi su ti potkozarski krajevi u jesen zbog voćnjaka okićenih raznim voćem i mirisima koje šire. Na žalost mnoge voćnjake nema ko da bere.

Tokom izvođenja marša imali smo edukativne matinee što bi, suštinski, svaka planinarska aktivnost trebala sadržavati. Zahvaljujući našoj Slavici Drvenica, predsjednici PSD “Pecija”, saznali smo dosta stvari o ovom kraju i manastiru Đurđevac iz XIV vijeka. Slavica je učestvovala u arheološkim istraživanjima na ovom lokalitetu pa su to bile informacije iz “prve ruke”. Bio je to čas istorije, arheologije, geografije… Pokazala nam je ambar koji je napravljen od kamena iz zidina manastira.

Poslije manastira Đurđevac i doline istoimene rječice uslijedio je završni uspon na brdo Karan. Malo u stilu partizanskih motiva, malo sa planinarskim motivisanjem po vrelom septembarskom suncu ispeli smo se sa velikim elanom. Najstariji učesnik marša je bio Milan Obradović (81) a najmlađi Marko Tišma (7). Hladovina platoa kod spomen obilježja i pokošena trava su nas za čas rasporedili da zasluženo odmaramo i čekamo ručak kojim nas je gradska uprava Prijedora iznenadila. Jednoglasno smo saglasni da odavno ukusniji grasulj nije bio i, kao što je neko prokomentarisao, bila je to slanina sa grahom.

Dolaskom delegacija uslijedila je ceremonija polaganja vijenaca. Delegacije grada Prijedora, SUBNOR-a i boračkih organizacija iz Prijedora vijence su položile na spomenik palim borcima karanskog bataljona i ispred spomen bisti narodnih heroja ove jedinice Žarka Zgonjanina i Ivice Marušića – Ratka.

Borba protiv fašizma trajno je dobro koje mi moramo njegovati i zbog onih kojih su tada dali svoj živote ali i zbog generacija koje će doći iza nas. Istorija je takva da će je uvijek neko prekrajati a mi ne želimo da se zaborave oni koji su dali istinski doprinos u borbi protiv fašizma. Ostaćemo vjerni časnom imenu partizana i borbi koju su tada vodili za oslobođenje od fašizma a ove svetinje kojima smo se danas poklonili podsjećaće uvijek naše potomke i putnike namjernike na hrabre i odvažne borce slavne borbe naroda Potkozarja, Balja i Karana, kojima je dodijeljen orden narodnog heroja za izvanredan doprinos u borbi nad fašističkim okupatorima i njihovim slugama.

Karanski bataljon dao je 15 narodnih heroja a ratovao je na teritoriji svih bivših jugoslovenskih republika, osim u Makedoniji.

Tekst: Marko Sarić

Fotografije: Mira Dolić, Igor Ostojić, Biljana Pašagić i Marko Sarić