Archives

Petog juna Planinarsko društo “Klekovača” Prijedor proslavilo je i obilježilo svoj 69. rođendan penjanjem na istoimenu planinu. Dva mala autobusa, puna avanture željnih planinara, krenula su iz Prijedora. Na putu do krajnjeg odredišta družina se osjvežila u “Gostionici” na Ošterlju.

U nastavku putovanja nizali su se zeleni, visoki i niski predjeli u kojima je posmatrač mogao da odmara oči i duh. Uskoro se pojavilo i skretanje ka planini a makadamski put je prolazio kroz gustu, travom prekrivenu šumu visokih jela i smrča. Neke od njih ležale su oborene, zajedno sa kratkim im korjenjem, pri čemu je sve odavalo utisak prolaska kroz prašumu. Nakon što su se kod “krivine” sastali svi planinari, kolona je krenula ka Maloj Klekovači. Cijelom stazom su ih pratile i nadgledale stijene a pod nogama im se smjenjivale podloge -zemljana, travnata, ispreletena korjenjem drveća i nepravilnim stjenama. Na prvom stajanju “Kod Slona” svi planinari su, kako oni koji su već posjećivali ovu nestvaru planinu, tako i oni koji su došli prvi put, napravili fotografije. Sa jedne strane, pozadinu su im pravile visoke stjene neobičnih oblika a sa druge beskrajne crnogorične šume i vrhovi visokih planina u daljini.

Dalje, dalje, još uspon uz klanac i pojavio se vrh Mala Klekovače. Sada su planinari bili na nadmorskoj visini od 1761m. Uspon nije uspon, ako se na vrhu nešto ne prezalogaji, povedu razgovori na ozbiljne teme, naprave pojedinačne i naravno grupna fotografija i zbije poneka šala. Jedna grupa planinara se odlučila da odavde popne i Veliku Klekovaču (1962 m), što im je “pošlo za nogom”.

Silazak je bio lakši, ali i ne manje uzbudljiv od uspona ka vrhu. Planinari koji su sada išli u manjim grupama, mogli su čuti cvrkut ptica i primjetiti još neki detalj predivne prirode. Sada na nešto nižoj nadmorskoj visini, nastavljeno je druženje uz hranu, piće i pjesmu. Ipak, “rođendan je počeo”, pa su se planinari i osladili rođendanskom tortom, nakon što su najmlađi i najstariji učesnik akcije (Marija Sarić i Milan Gnjatović) oduvali rođendanske svjećice. Ostali su, u dobrom raspoloženju, zapjevali rođendansku pjesmu.

Iako, je izlet bio pred krajem, ovdje nije završeno druženje. Ono se, uz pjesmu i šale nastavilo na putu ka Prijedoru.

Tekst: Jovana Mejakić

Fotografije: Z. Inđić, Z Alendarević, V. Dešić, J. Mejakić, S. Topić i M. Sarić

29. maja su planinari PD „Klekovača“ posjetili Kneževo i njihovo PD „Vilenska vrela“. Ljubazni domaćini su nas dočekali sa toplim napicima i širokim osmjehom lica.

Nakon okupljanja ostalih planinarskih društava (kojih je bilo mnogo) i zajedničkog fotografisanja krenuli smo na stazu. Vremenska prognoza za taj dan je bila koša 90% ali o tome niko nije razmišljao jer je pred nama bila lijepa staza koja je prolazila pored vodopada, pećina i, naravno, ljekovite vode – izvora zdravlja. Rijeka Cvrcka nas je očarala svojom bojom i ljepotom. Tu se svako malo zastajalo, uživalo u pogledu i fotografisalo. Naravno da ima i dosta fotografija sa drugim planinarima gdje se rađaju brojna i trajna prijateljstva. Dan je odmicao u dobrom raspoloženju i šali. Kiša nije padala što je dokazalo da nikad ne treba ostati kod kuće zbog vremenske prognoze.

Po završetku hodanja, na kraju staze su nas domaćini čekali sa ručkom koji je bio veoma ukusan. Sve se dopunili sa pjesmom uz zvuke gitare i novim poznanstvima.

Na putu kući smo saznali da je jedna grupa vidjela dva mečeta sa majkom. Srećom, samo ih je mrko pogledala i otišla svojim putem. Ostaje nam još jedno lijepo sjećanje na Vilenska vrela i rijeku Cvrcku. Vidimo se dogodine!

Tekst: Danijela Čugalj

Fotografije: Mira Dolić, Danijela Čugalj i Milan Mrđa

Zahvaljujući „Proljetnom uređenju grada“, projektu koji organizuje grad Prijedor, dvorište planinarskog doma na Kotlovači na Kozari je uljepšano cvijećem raznih boja. Ono je uzgojeno u plasteniku Komunalnih usluga AD Prijedor i pažljivo odabrano za nas.

Šarenilo proljeća se više osjeti u našoj oazi mira što privlači zaljubljenike prirode a miris cvijeća vrijedne pčelice zujalice.

Hvala gradu Prijedoru i Komunalnim uslugama, našim dugogodišnjim partnerima!

JU Centar za socijalni rad Prijedor je u periodu od 11.05.2022. do 19.05.2022. godine realizovao kampanju promocije porodice i porodičnih vrijednosti sa različitim aktivnostima i u saradnji sa različitim subjektima i resursima u lokalnoj zajednici pod nazivom “Slavimo prijedorske porodice”.

U okviru ovih aktivnosti, JU CSR je ostvario saradnju i sa Planinarskim društvom „Klekovača“ Prijedor te je organizovana pješačka tura dana 16.05. simbolično na Dan našeg grada gdje su učestvovale porodice i gdje je cilj bio promovisanje zdravog života porodica i boravak u prirodi. Akciji su prisustvovale i porodice sa malom djecom, svi su bili zadovoljni, puni pozitivnih utisaka i sa željom da ponove aktivnost. Pješačku tura je realizovana pod nazivom „Dočekajmo zalazak sunca na jednom od vidikovaca Kozare“ a hodalo se od Rajkovića preko Kotlovače do Bijelog kamena odakle se pruža prelijep pogled prema gradu, planinama na jugu ali i ostatku Kozare. Akciji su prisustvovali i predstavnici JU CSR koji su inače aktivni planinari ovog Društva.

Podržavamo ovaj vid aktivnosti i ponosni smo što smo doprinijeli jačanju porodica i promovisanju zdravih porodičnih i životnih vrijednosti. Do sledećeg puta, planinarski pozdrav!

Tekst: S. Topić
Fotografije: S. Topić i M. Sarić

U petak, 22. aprila 2022. godine napustio nas je Mihajlo Šurlan – Mišo.

Gimnazijski profesor, fotograf, motociklista, planinar a prije svega veliki čovjek. Život ga nije mazio ali je uvijek bio vedrog duha i nasmijanog lica donoseći “Sunce poslije kiše”. Svaka njegova šala je bila duboka, stigne te kasnije i dugo drži, toliko dugo da je davala podstrek životu kada se činilo da izlaza nema. Mišina neposrednost je mamila okolinu, mamila nas sve da budemo blizu njega ali opet sa velikim poštovanjem i sigurno nečim novim što ćemo naučiti na samo njegov “pitak” način.

Mnoge je uveo u planinarstvo. Imao je taj poseban dar da ti neopaženo uđe pod kožu svojim duhovitim i blagim pristupom i tako te privoli na nešto od čega si imao nerealan strah. Samo je on to tako znao. Nije to bilo samo puko planinarenje: društveno korisna akcija, čas života i beskrajan smijeh i zabava. Mnoge generacije gimnazijalaca mogu mu zahvaliti na svom prvom usponu na najviši vrh ove zemlje – Maglić. Za Mišu je to bila kao ekskurzija, posebna kao što je i sam bio a za nas novo pomjeranje granica neophodno za život koji slijedi.

Mišo, Mikajlo, Šuki… bio je dugogodišnji aktivni planinar. Bio je predsjednik Planinarskog društva “Klekovača”, sekretar i u dva mandata član nadzornog odbora. Posebno se istakao u prvoj poslijeratnoj obnovi planinarskog doma na Kotlovači. To je bila njegova druga kuća koju je zavolio još od svojih gimnazijskih dana i dolazio joj često.

Na vječni počinak našeg druga ćemo ispratiti u utorak u 13 časova na gradskom groblju “Pašinac”.

Ovo nije zbogom nego doviđenja do sljedećeg zajedničkog uspona.

Počivaj u miru dobri čovječe!

Rođendani su uvijek zanimljivi trenuci, vjerovatno zbog ukusne torte, dobre zabave a ponajviše radosti druženja. Jedna takva rođendanska zabava, na sebi svojstven način, desila se u nedjelju 27. marta 2022. godine. Naime, planinari PD „Vizant 74274“ iz Čečave su obilježili četvrti rođendan svog društva.

Svega je bilo što je u prvoj rečenici napisano osim torte a poslastice je ipak bilo a to je dragulj toga kraja: pećina Rastuša. No, krenimo redom.

Mnoštvo planinara se okupilo toga sunčanog nedjeljnog jutra u Čečavi, mjestašcu nadomak Teslića. Iako mala, Čečava ima lijep i prostran trg na kojem su nas ljubazni domaćini dočekali sa toplim čajevima i kafom. Kada su posljednji učesnici došli u planirano vrijeme smo krenuli na stazu. Lagano uzbrdo kad ispred nas se ukaza otvor pećine. Svi smo ga fotografisali i naravno pred njim pozirali dok nam domaćini nisu rekli da to nije ulaz u pećinu u koju smo se uputili. Možda to jeste jedan od njenih kanal ali ne trebamo na njega. Avaj! Dalje smo nastavili uzbrdo a pred nama se ukazivao prelijep pejzaž ovog kraja. Blago brežuljkast, sa zelenilom koje se tek budilo.

Savladali smo uspon a mislim nam je donio pravo čudo. Preko naših glava su bukvalno preletjele tri srne. Da, preletjele. Došle su niotkuda, iznenadile se nama i mi njima a kako su još uvijek bile na maloj stijeni i brini iznad nas zaista su skočile iznad naših glava i otišle dalje u prirodu koliko su ih noge nosile. Ovo je prizor koji se samo može zapamtiti. To uzbuđenje nas je neprimjetno dovelo do velikog ulaza u pećinu Rastuša.

Pećina je velika i ima nekoliko dvorana ali su hodnici do njih mjestimično uski i niski pa su domaćini strpljivo uvodili grupe po 40 ljudi. Čekali smo svoj red. Isplatilo se. Popločane staze su nas vodile osvijetljenim hodnicima i već su nas očaravali visinom svoda, stalaktitima i zlatnim kapljicama rose na njima. Grandiozne su dvorane, ukrašene nakitom ali i sobe koje su neodoljiva mjesta za fotografisanje. Ugledali smo jednog šišmiša kako spava u svojoj visećoj pozi. Idući dalje ugledali smo ih stotine kako na jednom mjestu spavaju ili lete unaokolo. Nevjerovatan je prizor stajati i gledati ih kako ti vrlo precizno zaobilaze glavu. Ovo je pećina, pored još dvije u Evropi, ima jedinstve tigraste šare na pećinskog nakitu.

Poslije rashlađivanja uslijedilo je zagrijavanje i sunčanje koje je kod nas planinara poznato kao gušteranje“. Prezalogajili smo i više nego što ta riječ podrazumijeva i nakupili D vitamina koji nam je prijeko potreban poslije zime. Puni energije i elana začuli smo: Poookret!

Šumskom, dobro markiranom stazom smo izašli na brdo Sokolina (427 m) odakle se pruža pogled prema Slavoniji ali je zbog izmaglice u daljini nismo vidjeli. Na širokoj, rekao bih, visoravni smo svi fotografisali. Po procjeni domaćina bilo nas je tristo.

Spuštanje nizbrdo je vodilo kroz selo čija svaka kuća ima neku svoju priču i svjedok je istorije. Prošli smo pored dva živopisne jezera na koje smo imali pogled odozgo sa staze.

Hodanje od 13 km nas je dovelo do društvenog doma i grasulja. Svako naše druženje kao šlag na torti ima taj zajednički ručak. Pored toga što je grasulj bio odličan a domaćini puni želje da nas dobro nahrane pripremili su i kulturno zabavni program. Posebno smo se oduševili virtuozu na violini koji je svirao u svim gimnastičkim pozama. Svaka čast maestro!

Svaka čast domaćini! Svaka čast planinari koji ste ovaj dan učinili posebnim! Vidimo se dogodine.

Tekst: Marko Sarić

Fotografije: Radivoje Petković, Sanja Topić, Jovana Mejakić i Marko Sarić

Planinarsko sportsko društvo “Pecija” iz Kozarske Dubice nas je pozvalo da uzmemo učešće na transverzali “Pecijine staze” koja će se održati u nedjelju, 17. aprila 2022. godine u okviru obilježavanja Dana opštine Kozarska Dubica. Planiran je pohod kružnom planinarskom stazom Manastir Moštanica – Palež (542 m) – Gradina – Manastir Moštanica.

Palež je mjesto gdje je 1942. godine osnovana V kozraska brigada. Tu je Skender Kulenović pročitao svoju poemu “Stojanaka majka Knežopoljka”.

Planinarska staza je obilježena, srednje zahtjevna, sa blagim usponima, pogodna za sve uzraste obilaznika i dužine 18 km. U povratku učesnici mogu izabrati kraću stazu koja ne obuhvata Gradinu koja je duga 14 km.

PROGRAM POHODA (nedjelja, 17.04.2022. godine):

1. 7:30 – polazak ispred sportske dvorane Mladost;
2. 8:30 – dolazak kod manastira Moštanica;
3. 9:00 – početak pješačenja planinarskom stazom;
4. 11:30 – izlazak na Palež, odmor kod spomenika, čas istorije, osvježenje uz čaj;
5. 12:00 – polazak sa Paleža;
6. 14:00 – završetak pješačenja i dolazak kod manastira Moštanica i ručak za sve učesnike pohoda (posni grah);
7. 15:30 – dolazak kod Manastira (dužom stazom preko Gradine);
8. 16:30 – polazak prema Prijedoru;
9. 17:30 – dolazak u Prijedor.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, ranac, štapovi za hodanje, hrana, pribor za jelo i tanjir (porcija), voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.

Cijena prevoza je 12 KM.

Prijave za učešće na akciji izvršiti na tel. 065/611-052 (Duško Vujičić) do četvrtka, 14.04.2022. godine do kada je obavezno izvršiti uplatu. Uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Prednost kod prijave imaju članovi Društva sa plaćenom članarinom za tekuću godinu.

Vodič je Duško Vujičić.

Prijavljeni učesnici su dužni da se kreću navedenom stazom jer će nju obezbjeđivati vodiči PSD “Pecija”.

Srdačan planinarski pozdrav!

Grad Prijedor je po drugi put organizovao ekološku akciju pod nazivom “Čisto proljeće” koja je održana 20. marta da bi na simboličan način obilježili prvi dan proljeća i Svjetski dan šuma.

Ova akcija je bio način da se podigne svijest građana, da ne bacaju otpad mimo mjesta koja su za to predviđena i da čuvaju životnu sredinu. Moto akcije je bio “Za jedan dan očistimo grad” a učestvovanje u akciji je bilo dobrovoljnog karaktera zbog čega upućena zahvalnost svim njenim učesnicima.

Akciji su se odazvali Planinarsko društvo Klekovača, Slavica Vokić iz Velikog Palančišta, Odbojkaški klub “Vožd”, mještani Jelićke, neformalna grupa mladih projekta, “Ja srce Prijedor”, savjeti mjesnih zajednica Rizvanovići, Rakovčani i Lamovita, Odred izviđača “Dr Mladen Stojanović”, učenici Centra, “Sunce”, osnovne škole “Jovan Cvijić” Brezičani, “Branko Radičević” Petrovo, “Desanka Maksimović” Prijedor, Osnovna škola “Kozarac” Kozarac i prijatelji, mještani Rakelića te Omladinska organizacija “Čuvari Sane” i prijatelji.

Da bi motivisali građane da učestvuju u ovoj akciji organizovan je i prijem fotografija prije i poslije čišćenja, a kao znak zahvalnosti i za dalju motivaciju, najvrijedniji građani nagrađeni su prigodnim nagradama. Nagrade su bile 10 kompleta godišnjih ulaznica za Nacionalni park Kozara i poklon bonovi u vrijednosti od 50 KM, 100 KM i 200 KM za kupovinu u rasadniku Centra za sjemensko-rasadničku proizvodnju” Doboj radna jedinica “Gornja Puharska” Prijedor.

Naše planinarsko društvo je dobilo poklon bon od 100 KM koji ćemo iskoristiti za kupovinu sadnica koje će krasiti dvorište planinarskog doma “Kotlovača” na Kozari. Zahvalnica i poklon bon su uručeni predsjedniku Društva Mr Draganu Romčeviću.

Gradu Prijedoru se zahvaljujemo na prepoznatom trudu i angažmanu naših planinara!

Domaćinsko upravljanje podrazumijeva stalnu brigu i rad. Pa tako i mi u Klekovači konstantno brinemo o našem domu. Nedavno smo zamijenili dotrajale oluke i vjetrolajsne, ali i osigurali vodovodnu cijev termičkom i mehaničkom zaštitom.

Da, otkrili smo i da u potoku žive ribe, na drveću ptice, a na našem krovu zmije.

U noći između subote i nedjelje (26/27. marta) počinje ljetno računanje vremena. Svoje časovnike pomjerite za jedan sat unaprijed.