Archives

PD “Klekovača” Prijedor je dobilo poziv od PD “Motajica” Srbac da uzme učešće na tradicionalnom usponu na Motajicu u nedjelju, 25.12.2022. godine. S toga, organizujemo odlazak planinara na ovaj pohod.

PROGRAM POHODA:

1. 7h – polazak autobusa ispred Sportske dvorane “Mladost”;
2. 7:50 – polazak ispred tržnog centra “Fis” u Banja Luci;
3. 8:40 – dolazak u selo Lepenica kod planinarskog doma u Nikolića potoku;
4. 9h – početak uspona;
5. 11h – izlazak na vrh Gradina (652m);
6. 12h – polazak sa vrha prema pl. domu;
7. 14h – dolazak u pl. dom, ručak za sve učesnike uspona, druženje, odmor;
8. 16h – polazak prema Prijedoru;
9. 17:30 – dolazak u Prijedor.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, kapa, naočale za zaštitu od sunca, ranac, štapovi za hodanje, pribor za jelo (obavezno!), hrana, voda, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.

Domaćin organizuje besplatan ručak za sve učesnike uspona.

Cijena prevoza je 20 KM.

Prijave izvršiti kod Duška Vujičića isključivo pozivom na tel: 065/611-052 do četvrtka 22. decembra a obavezne uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović”, II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća na pohodu.

Ukoliko prijavljeni otkaže učestvovanje 48h prije početka akcije uplaćeni novac se ne vraća osim ukoliko za sebe pronađe zamjenu.

Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!

Vodič je Duško Vujičić.

Pridružite nam se!

Sve veća pažnja na značaj planina navela je Ujedinjene nacije da 2002. godinu proglasi UN-ovom Međunarodnom godinom planina. Prvi međunarodni dan planina obilježen je sljedeće, 2003. godine.

Tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana planina (IMD) 11. decembra je "Žene pomjeraju planine". 

Žene imaju ključnu ulogu u očuvanju planina i socijalnom i ekonomskom razvoju. One su često glavni rukovodioci planinskih resursa, čuvari biodiverziteta, čuvari tradicionalnog naslijeđa, čuvari lokalne kulture i stručnjaci za tradicionalnu medicinu.

S toga, sretan nam Dan planina! Uživajmo u njima, poštujemo ih a one će nas nesebično nagraditi za to.

Početak novembra rado isčekujemo jednu hedinističku planinarsku akciju. To je spoj planinarenja slavonskim brežuljcima sa dobrim druženjem, kapljicama dobrog vina i što je najvažnije spoj nas sviju sa dobrom zabavom. Radi se o krštenju vina, tj. o Martinju u Kutjevu. Radosno smo ga čekali nakon dvije godine pauze.

Po običaju krenuli smo rano u jutro u nedelju, 6. novembra put Kutjeva. U tom idiličnom slavonskom gradiću podno planine Papuk domaćini su nas dočekali sa uobičajenim doručkom: slanina, kobasica, čvarci i šnjite masti. Savršen unos energije za uspone koji su uslijedili a dobra podloga za mlado vino.

Krenuli smo uz brdo. Uslijedili su nepregledni vinogradi sa tako lijepo poravnanim čokotima. Pejzaž upotpunjuju i daju mu jednu vedriju i prepoznatljivu notu. Svaki vinograd prate i vinski podrumi. Vinari su nesebično iznjeli mnoge sorta vina na degustaciju. Posebno su ponosni na svoju, na daleko poznatu, graševinu. Ta vinska stanica je prilika, pored degustacije, za susret sa planinarima i ostalim posjetiocima, uživanje u pogledu i lijepoj atmosferi. Nekad je teško krenuti i odvojiti se od toga svega ali ipak nas čekaju nove staze ali i još vinograda. Usponi su bili pred nama. Priroda oko nas je bila živopisna, sva u punom spektru boja koju jesen daje. Vremenske prilike su nam bile naklonjene pa je bilo savršeno vrijeme za planinarenje: ni toplo ni hladno.

Vodička služba je na visini zadatka bila kako na visini na kojoj smo se nalazili a tako i na visini svoje ljubaznosti i profesionalizma. Pazili su da niko ne skrene sa staze, da niko ne zaostane i da svi stignemo gdje smo naumili. Budno su nas pratili pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja za svaki slučaj da nam nešto odozgo ne bi palo na pamet ili da nogu ne bismo stavili negdje gdje ne treba.

Vodiči su se na jednom mjestu razdvojili. Jedni su poveli planinare lakšom stazom prema planinarskoj kući “Mláka” a drugi prema vrhu Rogin kamen. Na Mláki su planinari odmarali u i oko kuće uz vatru, po koju deliciju koja se pekla na vatri i uz tople napitke.

Izlazak na Rogin kamen nije nudio očekivani dobar pogled na okolinu zbog oblaka koji je “poklopio” okolinu. Uspeli smo se na novu drvenu osmatračnicu da odatle pokušamo šta vidjeti ali avaj. No to nas nije spriječilo da se dobro zabavimo sa veselom družinom, vodičem Francuzom i da zasladimo slasticama Anamarije koja je tajnica društva iz Požege.

Krenuli smo nazad prema Kutjevu i usput susrećući drage ljude. Svi smo se poželjeli jedni drugih jer nas nije bilo zajedno dvije godine. U prilasku gradiću čula se muzika sa prepoznatljivim slavonskom melodijom taburica. Na trgu je vinski biskup krstio vino a sveopšte veselje je izmamilo da svi učestvuju u pjesmi i kolcetu. Tu smo sreli našeg Branislava Galića sa Pala kojeg smo zadnji put vidjeli, gotovo na istom mjestu prije korone.

Obično ovu akciju završavamo kod našeg Vinka Krsnika i njegovih roditelja u njihovom vinskom podrumu. Dan ranije je tu bila velika fešta ali smo mi sa sobom poveli muziku iz Prijedora, Dragu Motla sa harmonikom. Vinko nas je poslužio mezom i vinom a svi jedni druge pjesmom.

Iz Kutjeva smo krenuli sa dosta pređenih kilometara u nogama, mnogim obiđenim vinogradima i sa po kojom flašom ili kanisterom vina. Rado ćemo se vratiti na ovo jedinstveno planinarenje koje bude opušteno puno dobrog užitka.

Tekst: M. Sarić

Fotografije: D Vujičić, M. Dolić, M. Mrđa, M. Stegić, J. i R. Novaković, D. Kezija, V. Dešić, A. Marković i M. Sarić

Svakog prvog vikenda u decembru planinari u Prijedoru obilježavaju Dan rudara tako što obilaze Rudarsku transverzalu koju organizuje Planinarsko-skijaško društvo “Ljubijski rudar” Prijedor. Ove godine je to po 17. put. Njome se pohode mnogi značajni lokaliteti iz bogate istorije rudarenja našeg kraja.

Subotnje jutro, 3. decembra 2022. godine, iako kišno okupilo je 70-tak planinara koji se nisu kolebali kao ni rudari koji se nikad ne kolebaju kada rade posao. Naš autobus je stao u Starom Majdanu, varošici u blizini Sanskog Mosta. Predsjednik PSD “Ljubijski rudar” Božo Grbić nas je upoznao o istoriji rudarenja na našim prostorima počev od ilira, rimljana, pa preko srednjeg vijeka do današnjih dana. Na našim prostorima bilo je 35 majdana (turska riječ za kop). Posljednji koji je radio do 1910. godine nalazio upravo u Starom Majdanu. Tada je ovo mjesto bilo veće čak i od Prijedora. Pored kopova tu su se nalazile i male topionuce željeza jer im je pored rude u blizini bilo dovoljno vode i drveta neophodnih za tehnološki proces.

Odvojili smo se od Majdanskih planina i krenuli prema Ljubiji. Išli smo prema Staroj Rijeci. Tu smo se susreli sa rudarenjem u savremenom dobu. Naime, na lokalitetu površinskog kopa Ciganuša-Škorac započinje u narednom periodu eksploatacija željezne rude. Zamjenik rukovodiocovog kopa, Ivan Predojević, nam je objasnio kako su tekli i kako teku pripremni radovi za početak eksploatacije. Posebnu pažnju nam je privukla velika rudarska mašina. Taj bager je toliko velik i nama neobičan da smo svi na njemu napravili fotografiju.

Dalje smo nastavili preko Retka pa se spustili u Ljubiju, personifikaciju rudarstva u Evropi. Za neke učesnike transverzale ovo je prvi put da su u ovom živopisnom mjestu. Posebno iznenađenje im je bila informacija da je ovdje svojevremeno igrao čuveni Bobi Fišer i da je pjevao najpoznatiji tenor Lučano Pavaroti. Značaj Ljubije se vidi po mnogo čemu koliko je bila ispred svog vremena. Sada su to samo, nažalost, samo lijepe uspomene i oronule fasade.

Svaki planinarski skup se završava zajedničkim ručkom koji je organizovan u Centralnoj radionici u Prijedoru. Grasulj nikad ne može da omane a za to se potrudila Milanka.

Da sa puta ne skrenemo brinuo se Davorin Šikman, inače alfa i omega rudničke zaštite na radu. Transverzalu su pored planinara Ljubijskog rudara i klekovače obišli i planinari PD “Gora” iz Banja Luke i PD “Trešnjice” iz Gradiške. Nakon lijepo provedenog dana i pređenih 14 km i naučenog o svojoj okolini pozdravili smo se do sljedećeg susreta uz rudarski pozdrav: Sretno!

Tekst: M. Sarić

Fotografije: S. Miljuš, D. Radinović, V. Elenkov, B. Derkuća Bevandić, D. Šikman, R. Novaković i M. Sarić

Mnogi su u subotnje jutro 15. oktobra 2022. godine imali razlog više za rano ustajanje ali ustajanje sa osmjehom jer se na taj dan održava na daleko poznata 22. po redu “Planinarska kestenijada” u Petrinji. Nju zajedničkim snagama organizuju Turistička zajednica Grada Petrinje kao i HPD “Zrin” Petrinja. Nakon dvije godine pauze bilo je lijepo sresti mnoga poznata i draga lica sa kojima, kada jutro tako krene, dan može biti samo savršen.

Na glavnom gradskom trgu smo se oko 9 časova počeli okupljati a domaćini su nas dočekali sa kolačima i rakijom. Obratila nam se Kristina Suppe, direktorica petrinjske Turističke zajednice i predsjednica HPD-a Zrin, izrazila je zadovoljstvo odazivom planinara i sugrađana. Uz pratnju vodiča krenuli smo: prvo kroz grad, pa prelijepom šetnicom uz Petrinjčicu a onda uzbrdo. To uzbrdo značilo je da se pojavlju šume kestena. Nestrpljivi su ga odmah počeli brati a oni malo iskusniji su čekali vrh Hrastovačke gore pa da se tu rasplinu u potragu.

Planinarski dom “Matija Filjak” na vrhu Hrastovačke gore bio je mjesto gdje su sve svi planinari na kraju dana ponovo okupili. Prije nego što se dođe do vrha iz daljine se može čuti dobra muzika koja je znak dobre zabave. Glory days revival band nas je uveseljavao dobrom muzikom različitih žanrova. Takođe smo uživali u gastronomskoj ponudi i naravno pečenim kestenima te kolačima od kestena.

Petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes nas je tu pozdravila a naše drugare iz HPD-a “Zrin” je iznenadila rođendanskom tortom u povodu 100 godina djelovanja, kvalitetnog rada ovog društva koje je u potresu obavilo brojne aktivnosti, uredilo svoj dom kako bi se sve aktivnosti nastavile održavati u prirodi, kako bi se mogli izdvojiti malo iz onih turobnih sredina u centru grada gdje su ruševine.

Domaćini su se potrudili da pored hodanja kod doma imamo još fizičkih aktivnosti. Organizovani su povlačenje užeta, skakanje u vreći, guranje loptice i bacanje kamena s ramena. Pobijedili smo u guranju loptice kukovima ekipno a naša Sanja Topić je bila pobjednik u bacanju kamena s ramena.

Pjesma i ples su nas zaigrali pa smo ostali do “fajronta”. Pozdravljanje i opraštanje je dugo trajalo jer je tu dosta prijatelja koji nas cijene i koje mi cijenimo. Krenuli smo pješke prema busu do sela Hrastovica sa lijepim utiscima i “lijepim” količinama kestena u vrećicama.

Tekst: M. Sarić
Fotografije: D Vujičić, M. Dolić, D. Kezija, S. Topić i M. Sarić

PD “Vučjak” iz Broda nas je pozvalo na tradicionalni “Oktobarski planinarski slet” koji je započeo u izletištu Dubokovac podno Vučjaka. Članovi PD “Klekovača” su se okupili u rano nedjeljno jutro 9. oktobra na starom mjestu ispred sportske dvorane “Mladost”, ali sa novim vodičem Valentinom Dešić.

Po dolasku domaćini su nas dočekali sa toplim napicima i mezom. Dan je bio ugodan za hodanje sa 15-tak km koje smo prešli. Vučjak je vrlo pitoma planina sa mnoštvom brežuljaka i proplanaka sa kojih se pruža prelijep pogled na Posavinu. Sletu se odazvalo dosta planinarskih društava tako da je bilo puno zagrljaja i pozdrava. Na kraju lijepog druženja domaćini su nam pripremili grah i osvježavajuća pića. Naravno tu se zaigralo i Užičko kolo uz harmoniku. Sve pohvale za domaćine, kao i za našeg novog vodiča Valentinu koja je bila na visini zadatka.

Kao i uvijek na završetku dana vraćamo se kući bogatiji za nove ljude i dogovore za sljedeća druženja.

Tekst: Danijela Čugalj
Fotografije: M. Dolić, M. Tadić, M. Srdić, D. Čugalj, M. Pavlović i V. Dešić

Karavanke su planinski masiv između Slovenije i Austrije. Dugačak 120 km, najduži je evropski masiv. Zajedno sa Kamniško-Savinjskim Alpama čine prirodnu granicu između Koruške i Gorenjske. Pripadaju Južnim krečnjačkim Alpama i Istočnim Alpama. Alpe, tačnije Uršlja gora i njen vrh Plešivec su bili ovaj put cilj grupi planinara.
Vođeni starom planinarskom mudrosti, nema lošeg vremena, samo loša oprema, krenula je 17. septembra 2022. godine vesela družina od 18 planinara put Alpa. Iza leđa ostavismo Prijedor i kišu koja je poklopila grad i krenusmo laganom vožnjom prema Hrvatskoj i s nadom da sreća prati hrabre i da će vrijeme ipak biti na našoj strani. Već na granici nebo se razvedri i kiša osta iza nas, što nam dade novi elan da je odluka o putu bila dobra.
Bez većih stajanja, u ugodnom društvu uz smijeh i priču, pređosmo granicu sa Hrvatskom i kasnije sa Slovenijom, što nas dovede do našeg prvog cilja. To je bio, po starom običaju, tržni centar u kom su planinari mogli da nabave nešto od opreme a mlađi uz savjete starijih, da dopune svoju. Ovaj put je to bio City Centar u Celju.
Nakon kupovine i kraćeg odmora, krenusmo dalje ka Slovenj Gradecu gdje nas je čekao jedan od naših domaćina, Brane sa svojim vjernim psom Pikom. Na žalost, tu dobismo lošu vijest. Naime, za vrijeme našeg boravka trebali smo prisustvovati “Gasilskoj veselici” (Vatrogasnoj zabavi). Gasilska veselica je planirana u okviru višednevne proslave 150 godina postojanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Slovenj Gradeca, ali zbog veoma lošeg vremena prethodnih dana organizacioni odbor je donio odluku da je odgodi. Razočarani oni, a i ima koji znamo kako su vesele i zanimljive slovenske veselice.
U Slovenj Gradcu je prije 150 godina počeo razvoj vatrogastva, koji je izazvan nesrećom, veoma velikim požarom u centru grada, jer su zgrade bile uglavnom drvene, vatra se vrlo brzo širila i pričinila veliku materijalnu štetu. Nakon ovog požara grad je obnovljen i uljepšan, a i izgorjela crkva dobila je novi izgled. Nakon tog vremena okupili su se gradski velikodostojnici: apotekar Kolarič, svjećar Gunther i pivari Franc i Adolf Bouviera i 1867. godine osnovali vatrogasnu četu. Zemaljska vlada u Beču odobrila je osnivanje tek 1872. godine, što je bio službeni početak Vatrogasnog doma Slovenj Gradec.
Napravili smo malu pauzu i krenuli ka našem cilju, planinarskom domu na Naravskih ledinah (1072 m). Planinarski dom se nalazi na proplanku na zapadnom boku Uršlje Gore, uz cestu koja vodi iz Ravenne u Koruškoj i nastavlja prema Križanu, Slovenj Gradcu i Uršljoj Gori. Objekat je izgradio rudnik Mežija u blizini bivšeg rudnika. Rudnik je zgradu ustupio PD Ravne na Koroškem, koje ju je pretvorilo u planinarski dom i uz nju izgradilo aneks. Planinarski dom je otvoren 24. maja 1964. godine. 1978. godine dom je adaptiran i proširen. U domu nas je dočekala vesela domaćica Marina i razgalila nas srdačnom dobrodošlicom uz neizbježni borivinček koji nam opusti i dušu i mozak i pomogao da zaboravimo razočarenje oko odgođene veselice. Veče smo proveli u odmaranju i opštanju, kao i istraživanju okoline čije ljepote je teško opisati slikama, a kamoli rječima.
Ujutro poslije doručka smo lagano krenuli na planirani uspon. Vrijeme kao birano, ni prevruće ni prehladno , taman za lagani uspon na Plešivec. Uspon bez problema, lagano bez velikog napora savladaše i najstariji i najmlađi. Idući preme vrhu sretali smo kolege planinare Slovence, od kojih su neki već silazili sa vrha. Zajedno s nama krenuli su mnogi. Još jedno smo se uvjerili u lijepu tradiciju Slovenaca, da svoje vikende i slobodno vrijeme posvete prirodi i planinama. Tome naravno doprinose i uređene staze, pažljivo obilježene i pristupačne za sve uzraste.
Uršlja gora ili Plešivec slikovita je planina između Slovenj Gradeca i Črne na Koroškoj. S Uršlje gore se pruža širok pogled. Na istoku i jugoistoku prostiru se Mislinjska, Šaleška i Spodnja Savinjska kotlina, vide se Slovenj Gradec, Velenje i Šoštanj, a iza Pohorja Paški Kozjak, Gora Oljka i Posavsko hribovje; južno su Smrekovec, Golte, Dobrovlje, Menina planina, a iza Belih Voda se vidi i dio Gornje Savinjske doline; od jugozapada ka severozapadu nižu se Raduha, Olševa, Savinjska Alpa, Peć i Svinška planina; na sjeveru je Mežiška dolina s Ravnima i Prevaljima; u podnožju Uršlje gore vidimo Ivarčko jezero, Kotlje i Preški Vrh, desno brdoviti Selovec, iza doline Strojna i Črneška gora, a iza Golice; na sjeveroistoku se vidi dio doline Drave sa Košenjakom iznad njega. Uz dobru vidljivost možemo vidjeti i Julijce sa Triglavom, Visoke Ture i Panonsku niziju.
Dolazak na vrh i pogled koji ‘’puče‘’ pred nama odnese sav umor. Neopisiva ljepota koja vas okružuju dok se osjećate da stojite pod nebom, a pogled leti po obližnjim vrhovima od kojih su neki već prekriveni snijegom. Na vrhu, ili malo ispod njega, nalazi se crkva svete Uršule, koja je najviša crkva u Sloveniji. Na vrhu se nalazi ne samo crkva, već i ugodan planinarski dom, ispred kojeg se nalazi veliki broj klupa i stolova.
Dom se nalazi odmah ispod vrha Uršlje gore ili Plešivca (1699 m) pored crkve sv. Uršule, sagrađena 1602. godine. Na vrhu se nalazi zgrada RTV-a sa tornjem. Prvu kolibu sagradilo je 1912. Njemačko-austrijsko planinsko društvo; nakon Prvog svjetskog rata preuzima mislinjski ogranak SPD-a. Koliba je izgorjela za vrijeme NOB-a 29.08.1942. Nakon oslobođenja, spaljenu kolibu preuzela je PU Prevalje, koja ju je obnovila i otvorila 22. avgusta 1948. godine. Godine 1980-1983. izgrađeno je veliko, moderno proširenje koje je funkcionalno povezano sa temeljito obnovljenom starom ispostavom; prošireni i renovirani dom svečano je otvoren 17. juna 1984. godine,
Zasluženi odmor u domu , dovoljan za restart, šetnju po vrhu i uživanje u ljepotama predjela. Nakon odmora i osvježenja krenusmo lagano nazad ka podnožju i našoj bazi domu na Naravskih ledinah. Nizastranu uvijek lakše i brže nego uzastranu, pa za čas stigosmo u podnožje.
U domu, domaćin Brane nas je počastio raznovrsnim domaćim suhomesnatim proizvodima i povrćem iz njegove bašte a vesela domaćica Marina toplom supom, koja okrijepi i dušu i tijelo. Polako smo se spakovali i zajedno sa našim domaćinom i vodičem Branom krenusmo prema Slovenj Gradecu.
Tamo nas dočeka i ugosti još jedan naš prijatelj, Drago koji nam je pokazao ovaj prelijepi gradić I ispričao ponešto o njegovoj istoriji i sadašnjosti.
Slovenački Gradec, nemački: Vindischgratz, poslije oko 1900. Vindischgraz) je grad u sjevernoj Sloveniji. Središte je Gradske opštine Slovenj Gradec. Dio je istorijskog regiona Štajerske, a od 2005. godine pripada NUTS-3 statističkom regionu Koruške. Nalazi se u Mislinjskoj dolini na istočnom kraju planinskog lanca Karavanka, oko 45 km (28 milja) zapadno od Maribora i 65 km (40 milja) sjeveroistočno od Ljubljane. Župna crkva u gradu posvećena je Svetoj Elizabeti Mađarskoj i pripada mariborskoj rimokatoličkoj nadbiskupiji. Prvi put se spominje u pisanim dokumentima iz 1235. godine. Uz nju se nalazi gotička kapela posvećena Svetom Duhu sa freskama iz sredine 15. stoljeća. Arheološkim iskopavanjem 1994. godine otkriveni su ostaci za koju se vjeruje da je najstarija crkva u Štajerskoj, koja datira iz perioda Karolinga (druga polovina 9. vijeka). Umjetnička galerija Slovenj Gradec osnovana je 1957. godine i nalazi se na prvom spratu stare gradske kuće u centru grada. Galerija je bila domaćin međunarodnih izložbi likovne umjetnosti pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija 1966., 1975., 1979., 1985. i 1991. Izložba “Umjetnik i urbano okruženje” iz 1997. prikazala je umjetničku aktivnost u gradovima Glasnika mira iz cijelog svijeta.
Kao i sve što je lijepo ima kraj, tako se i naša avantura počela bližiti kraju. Tužni što napuštamo prelijepi krajolik, krenusmo kući. Uz opuštenu atmosferu i dijeljenje utisaka, i posebno oduševljenje koje je pokazala naša mala Teodora kojoj je ovo bio prvi pohod, vožnja brzo prođe. Kao i uvijek svuda prođi, kući dođi.
Posebno se moramo zahvaliti našem drugaru planinaru Boži iz Srpca, koji nam je bio glavni vodič u Sloveniji gdje je proveo svoj radni vijek, zavolio planinu i ostvario mnoga prijateljstva. Zavidnom energijom jer su godine samo broj, davao je nadu nama mlađima da ćemo i mi u tim godinama biti tako aktivni.
Do nove avanture, vedro!

Tekst: Tatjana Zorić

Fotografije: Duško Vujičić i Tatjana Zorić

Na poziv OO SUBNOR-a Prijedor Planinarsko društvo “Klekovača” organizuje u nedjelju, 04. septembra 2022. dodine, VII planinarski marš “Tragom Karanskog partizanskog bataljona” povodom 81 godine od formiranja ove partizanske jedinice.

Marš će se odvijati na relaciji Brezičani – Karan u dužini od 12,5 km.

Program marša:

1. 8:45 – polazak autobusom ispred sportske dvorane “Mladost” u Prijedoru;

2. 9h – dolazak u Brezičane (144 m) i početak Marša; 3. 11h – dolazak u selo Jutrogošta kod škole i crkve (330 m), odmor;

4. 11:30 – polazak prema Karanu;

5. 13:30 – dolazak na Karan (404 m);

6. 14h – polaganje vijenaca na spomen obilježje;

7. 14:30 – ručak za sve učesnike Marša;

8. 16h – polazak autobusom prema Prijedoru;

9. 16:30 – dolazak u Prijedor.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, komplet prve pomoći, članska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu.

Karanski bataljon dao je 15 narodnih heroja i jednog generala, a ratovao je na teritoriji skoro svih jugoslovenskih republika izuzev Makedonije. U blizini spomen obilježja nalazi se dobro očuvana zemunica iz II svjetskog rata u kojoj je bila smještena Karanska partizanska bolnica.

Staza kojom ćemo se kretati nije teška i pogodna je za sve uzraste obilaznika. Obilaze se zapadni obronci Kozare. Od Brezičana idemo preko Jutrogošte, Planinice, Krive Rijeke i uspinjemo se na Karan. Upoznaćemo se sa kulturom i tradicijom naroda ovoga kraja, čuvenom potkozarskom pjesmom ojkačom. U selu Kriva Rijeka proćićemo blizu arheološkog nalazišta, tj. ostataka manastira Đurđevac koji datira još od IV vijeka. Pretpostavlja se da je manastir prvi put srušen 1538. godine u turskoj najezdi, te da je kasnije obnovljen, ali da je konačni krah doživio krajem XVIII vijeka za vrijeme dubičkih ratova između Austrije i Turske.

Prijave za učešće na akciji izvršiti na tel. 065/611-052 (Duško Vujičić) do petka, 02.09.2022. godine. Samo oni koji se prijave obezbjeđuju mjesto u autobusu.

Vodiči su: Duško Vujičić, Valentina Dešić i Luka Ivanković.

Prevoz i ručak su besplatni.

Prijavljeni učesnici stazu obilaze na sopstvenu odgovornost!

Srdačan planinarski pozdrav!

Naše Planinarsko društvo “Klekovača” Prijedor postalo je bogatije za dva planinarska vodiča. Obuka za vodiče je održana u periodu od 19. do 27. avgusta u planinarskom domu “Čelina” na Trebeviću u rganizaciji Planinarskog saveza Republike Srpske.

Čestitamo našoj Valentini Dešić i Luki Ivankoviću i želimo uspješnu vodičku karijeru!

Planinarsko društvo „Klekovača“ Prijedor u okviru planiranih aktivnosti oraganizuje u nedjelju, 28.08.2022. godine izlet na Medvednicu kod Zagreba.
PLAN IZLETA

1. 6h – polazak ispred sportske dvorane „Mladost“;
2. 9h – dolazak u Zagreb, obilazak prodavnice sportske i planinarske opreme;
3. 12h – dolazak na Medvednicu i obilazak kružnom stazom preko najvišeg vrha Sljeme (1042 m);
4. 17h – polazak prema Prijedoru;
5. 20h – dolazak u Prijedor i kraj akcije.

Cijena prevoza je 30 KM.

Prijave izvršiti na tel: 065/611-052 kod vodiča Duška Vujičića do četvrtka 25.08.2022. godine a obavezne uplate izvršiti u kancelariji Društva u ulici Kralja Petra I Oslobodioca 16 (KUD “Dr Mladen Stojanović” II sprat) četvrtkom u periodu od 19-20h. Samo oni planinari koji na vrijeme izvrše uplatu ostvaruju pravo učešća na pohodu.

Opšti uslovi za učešće: odlično zdravlje, fizička kondicija, psihička stabilnost, planinarske cipele (patike ne dolaze u obzir!), odgovarajuća planinarska odjeća u odnosu na meteo prilike, kapa, naočale za zaštitu od sunca, ranac, štapovi za hodanje, hrana, voda, važeći biometrijski pasoš, planinarska iskaznica sa plaćenom članarinom za tekuću godinu, komplet prve pomoći.

Vodič je Duško Vujičić.

Prijavljeni planinari stazu obilaze na vlastitu odgovornost!

Pridružite nam se!